Budi dio naše mreže

Temperamentna, razigrana, šarena, intrigantna, surova i romantična... jednom riječju svoja – to je Sicilija – najveći mediteranski otok i autonomna talijanska regija, bez koje, po riječima slavnog Goethea, Italija ne bi imala dušu.

/ Tihana Semijalac

Foto: Pixabay/Etna

Sicilija je, zbog svog strateškog položaja na raskrižju morskih putova, kroz povijest oblikovana spletom različitih kultura – Grka, Rimljana, Kartažana, Gota, Normana, Francuza, Španjolaca i drugih, a sve se to i danas osjeća u jeziku, kulturi, arhitekturi, umjetnosti, kuhinji i samoj ćudi otoka.

Foto: Pixabay/Grčki teatar/Taormina

I prirodno je Sicilija vrlo raznolika; od nizina s nasadima agruma, preko slikovitih brežuljaka sve do planina i vulkana od kojih je najpoznatija Etna, najviši aktivni vulkan u Europi.

U emisiji Put pod noge uz našu gošću Marinu Jurić prošetali smo sicilijanskim gradovima i mjestima koja odišu prošlošću, uspeli se na Etnu – gospodaricu otoka – te upoznali sicilijansku kuhinju i stil života talijanskog juga.

Foto: Pixabay/Sicilija

„Talijanski jug je kaotičniji”, ističe naša gošća na početku, uspoređujući ga sa sjeverom Italije. „Kad dođete na jug, Talijani su puno drugačiji. To je neusporedivo sa sjeverom. Sicilijanci su dobri i srdačni ljudi, ali ne pretjerano srdačni. Istovremeno su i dosta zatvoreni, nikad se previše ne otvaraju. Poveznica je to s njihovom poviješću, jer je Sicilija bila osvajana sa svih strana, tako da su Sicilijanci jedna vrsta napaćenog naroda”, nastavlja te dodaje: „Svoju ulogu u tome ima i mafija koja je na neki način dio kulturnog nasljeđa Sicilije.” No, okolnosti su se, tumači, u novije vrijeme ipak nešto promijenile. Borba protiv mafije je trajala čitavo jedno stoljeće, a danas su na Siciliji posvuda vidljivi brojni spomenici podignuti u čast ljudima koji su poginuli boreći se protiv mafije – od odvjetnika, gradonačelnika do običnog puka, čak i svećenika koji su ubijeni jer su stali na put mafiji.

Foto: Pixabay/Sicilijanska tržnica

U pet dana Marina je obišla Siciliju uzduž i poprijeko, sve veće i manje gradove, što nije jednostavno, jer to je otok od gotovo 26 tisuća kvadratnih kilometara. Izdvaja Cataniju, uglađen i profinjen grad, ali prilično živahan koji je ujedno barokno središte Sicilije te se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Između ostaloga napominje: „Na Siciliji svakako treba posjetiti lokalne tržnice da osjetite tu tradicionalnost, pogotovo kod muške populacije koja se još uvijek zna nakloniti ženi i reći ‘Buon giorno, signora!’, ali s dozom poštovanja i nikakvih loših primisli, to je nešto što danas više ne viđamo”.

Foto: Pixabay/Katedrala u Palermu

Za Palermo će reći da je tipičan sicilijanski grad, vrlo bučan i temperamentan, ali i grad velike kulture u kojem se, između ostaloga, ističu arapsko-normanska katedrala, kraljevska palača, Teatro Massimo – najveća operna kuća u Italiji, Quattro Canti – srce starog Palerma i Piazza del Comune s fontanom srama.

Foto: Pixabay/Katedrala/ Monreale

Monreale s benediktinskim samostanom i katedralom iz 12. st. najimpozantnija je građevina na Siciliji, tvrdi naša gošća, zbog serija zlatnih mozaika koji prikazuju cijeli Stari i Novi zavjet: „Možete stati u središte katedrale i doslovno, okrećući se udesno, čitati Bibliju u slikama.”

Uz to, posjetila je i Corleone, malo mjesto, ali jedno od najpoznatijih na otoku, koje reflektira pravi sicilijanski duh. Ovdje je rođen vođa mafije Salvatore Riina, a mjesto je posebno popularizirano knjigom Marija Puza “Kum”, kasnije ekraniziranom.

Foto: Pixabay/Agrigento

Agrigento je za putnika veliko otkriće. Uz spektakularan pogled s vrha brežuljka na kojem je smješten, tu je antički lokalitet iz doba stare Grčke, akropola, dolina hramova te grčki teatar, dok je jedno od najstarijih naselja na otoku Siracusa s otočićem Ortigia koji čuva ljepotu starog dijela grada.

Foto: Pixabay/Taormina

Od gradova još valja istaknuti Taorminu, pitoreskni sicilijanski grad, izgrađen na brdu Monte Tauro, sa sjajnim pogledom, no ono što neizostavno treba posjetiti na Siciliji je Etna – gospodarica otoka za koju Marina Jurić kaže: „To je nešto što jednostavno treba doživjeti. Gore nema nikakve vegetacije, tamo više ništa ne uspijeva, nema nikakvih životinjica, ne čujete nikakvu pčelicu, sve je crno, spaljeno lavom… No, kad čovjek dođe gore i vidi da se krater još uvijek puši, da je zapravo u nemilosti prirode, tada shvati koliko je malen.”

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje:

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja