Ova dva otoka, okružena sjevernim oceanima i morima, mjesta su mnogih veličanstvenih prizora prirode. Island je, osim bogatstva vulkana, gejzira, fjordova, manjim dijelom prekriven ledom, dok je oko 80% Grenlanda ledeno prostranstvo te je s razlogom najrjeđe naseljena zemlja na svijetu. Prizori poput ovih privlače putnike željne divljine koji odolijevaju arktičkim uvjetima. Petar Lovrić, magistar ekonomskih znanosti, gospodarstvenik koji se cijeli život bavi planinarenjem i alpinizmom, posjetio je Grenland i Island te nam je u emisiji Put pod noge prenio dojmove s ovog jednomjesečnog putovanja. 

„Proputovao sam zaista sve metropole svijeta, sve velike gradove, vidio sav luksuz, sav glamur i onda sam jednog dana rekao, sve što je čovjek stvorio to sam vidio, sad me zanima ono što je Stvoritelj stvorio”, tumači naš gost kako je počeo njegov put prema divljini.

Lovrić je s alpinističkom ekipom s Islanda, na kojem su imali petodnevne pripreme, zrakoplovom krenuo u središte Grenlanda, drugu najveću ledenu površinu na svijetu. Opisuje kako duljina otoka iznosi oko 2.600 kilometara, što je, za usporedbu, kao od Atene do Helsinkija. Manji dio uz zapadnu obalu ljeti je kopno prekriveno lišajevima i mahovinom, dok je ostali dio pod vječitim ledom čija je prosječna debljina 3.700 metara. Navodi i kako je u unutrašnjosti Grenlanda prosječna godišnja temperatura -30 Celzijevih stupnjeva. Zapadna obala je nešto naseljenija, jer dolazi blagi utjecaj Golfske struje te su povoljniji uvjeti za život, dok na istočnoj obali ima samo nekoliko naseljenih mjesta.

Eskimi, tj. narod Inuita, kako se sami nazivaju, čine većinu od 65.000 stanovnika Grenlanda, a naš gost ih je upoznao kao vesele, iskrene, drage i gostoljubive ljude. Bave se najviše lovom i ribolovom, a ledenim prostranstvima putuju zapregama polarnih pasa i motornim sanjkama, dok za hitne slučajeve imaju i helikoptersku službu i male zrakoplove.

Ističe i utjecaj klimatskih promjena na Grenland s kojeg se godišnje otopi 280 kubičnih kilometara leda. Kako to izgleda u stvarnosti zorno nam je opisao Petar Lovrić opisujući svoju šestodnevnu plovidbu polarnim brodom grenlandskim vodama: „Krenuli smo polarnim brodom opremljenim svim navigacijskim napravama za plovljenje ledenim prostranstvima, imali smo jako dobru posadu od dva kapetana, jednog kuhara i jednog čovjeka koji je spreman pružiti medicinsku pomoć. Prva dva dana je to izgledalo bajkovito, plovili smo, šalili se. Za razliku od Islanda gdje je sve bilo tmurno, kišovito i mračno, imali smo sreću da je ovdje sve blještilo od sunca, a s obzirom da je dan trajao 24 sata zapravo smo izgubili orijentaciju kad je dan kad je noć. Spavali smo na smjene. Treći dan smo se počeli susretati s tim ledenim bregovima, santama leda koje su bivale sve gušće i sve veće. Četvrti dan su sante bile 100-200 metara visoke, a onda je došao taj zastrašujući prizor kad se od jedne sante od 200 metara odlomio dio”, tumači ovaj iskusni alpinist te navodi kako je došlo do strašne trešnje i tutnjave, gotovo kao pri zemljotresu, pri čemu je domaća posada ostala sasvim smirena, znajući da se ništa strašno neće dogoditi.

Inuiti su, navodi također, pokršteni negdje u 12. st. Danas su evangelici, ali su, uz svoj vanjski, zadržali i nešto od svog duhovnog identiteta. Tako se ploveći uz zapadnu obalu mogu uočiti groblja koja su uvijek na obali, na nekoj nizbrdici, okrenuta prema moru, jer more ih je spasilo kada su s kajacima prešli s kanadskog kopna. I danas vjeruju da je more izvor života te da se u zagrobnom životu najljepše živi negdje na moru.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: