U danima upoznavanja brojnih detalja iz života novoga pape Lava XIV. otkrivamo brojne zanimljivosti, pa tako i podatak koji povezuje hrvatski narod s njegovim životnim putom. U vremenu kad je Robert Francis Prevost živio u Peruu, 80-ih godina 20. stoljeća, upravo se u toj zemlji dogodilo čudo po zagovoru hrvatske blaženice Marije Propetog Isusa Petković.
Papine peruanske godine
Papa Lav XIV., u vremenu pripreme svoje doktorske disertacije, bio je poslan u misije u Peru. Boravio je u misiji koju vode augustinci u Chulucanasu, u Piuri (1985. – 1986.). Nakon obrane doktorata, na godinu dana vratio se u SAD, a potom ga je put ponovno doveo u Peruu.
Poslan je u misije u Trujillo kao ravnatelj združenog formacijskog projekta kandidata za redovnike augustince u vikarijatima Chulucanas, Iquitos i Apurímac. Ondje je služio kao prior od 1988. do 1992., ravnatelj formacije od 1988. do 1998. i nastavnik od 1992. do 1998. U nadbiskupiji Trujillo bio je sudski vikar od 1989. do 1998., kao i profesor kanonskog prava, patristike i moralne teologije u Bogosloviji „San Carlos e San Marcelo“.
Nakon ovih peruanskih godina, ponovno se vratio u Chicago, da bi ga papa Franjo 2014. imenovao apostolskim upraviteljem biskupije Chiclayo u Peruu, dodijelivši mu naslovnu biskupiju Sufar. U studenom 2015. postao je i biskup iste biskupije. K tomu je od 2020. do 2021. bio apostolski upravitelj biskupije Callao. Zbog desetljeća služenja u Peruu Robert Francis Prevost ima i peruansko državljanstvo.
Čudo se dogodilo 1988. godine
Po zagovoru tada službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković čudo se dogodilo 26. kolovoza 1988. godine. Naime, toga dana podmornica peruanske vojne mornarice „Pacoca“ plovila je prema bazi Callau nedaleko Lime, glavnog grada Perua.
U podmornicu je udario japanski brod „Kiowa Maru“ i prouzročio veliku pukotinu zbog koje su se prostori s električnim postrojenjima ispunili vodom, te je ostala bez struje i pogona.
„Dok je podmornica strmoglavce tonula, ostao je otvoren glavni zaklopac uvođenja zraka, kroz koji je voda prodirala i počela poplavljivati sobe. Dio mornara, bacivši se u vodu, ostao je neozlijeđen, a dio ih je ostao zarobljen u podmornici.
Sagledavši težinu položaja, natporučnik bojnoga broda Roger Cottrina Alvarado, nakon što je zazvao Službenicu Božju, po veoma gustoj tami uspio je dohvatiti gornji ulaz, iz kojega je prodirala voda. I kad je podmornica već dospjela u dubinu mora 12 – 20 metara, podigao je uvis i uspio zatvoriti vratašca ulaza, premda je tlak vode bio jednak 4 do 6 tisuća kilograma težine, a položaj zapornica, zvanih ‚košara‘ bio nepravilan. Drugi uspjeh toga postupka bio je taj, što je bilo spriječeno, da ne bi bile poplavljene donje sobe, u kojima su ostala dvadeset dvojica mornara, od kojih su dvadesetorica sutradan dospjela na sigurno nepovrijeđeni “ (iz Dekreta o potvrđenom čudu po zagovoru časne službenice Božje Marije Propetog, Rim, 20. prosinca 2002.).

Crtež Bl. Marije od Propetog autorice Eve Vukine / Foto: Dario Zürchauer
Odakle informacije o hrvatskoj blaženici u Peruu?
A kako je poručnik Roger Cottrina uopće saznao za Mariju Propetog Isusa Petković? Svjedočio je u postupku za njezinu beatifikaciju govoreći kako je došlo do te žarke molitve Mariji Petković. Naime, za nju je čuo u vrijeme liječenja u mornaričkoj bolnici.
Sestre iz Družbe kćeri Milosrđa, koje je Marija utemeljila i poslala u Peruu u misije, proširile su glas o njoj, pa je Cottrina čitao njezin životopis, te je izrazio uvjerenje da se čudo dogodilo upravo po njezinu zagovoru.
Mariju Propetog Isusa Petković blaženom je proglasio papa Ivan Pavao II. u Dubrovniku, 6. lipnja 2003. godine. Njezino svetište nalazi se u njezinom rodnom Blatu na Korčuli.
Sestre i u Peruu
Marija Propetog Petković 1920. godine utemeljila je Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje. Iz Hrvatske je u misije krenula 1936. godine s prvih sedam sestara.
Prvo misijsko iskustvo bila im je Latinska Amerika – Argentina. Sestre su radile s potrebitima u predgrađima, potom s djecom u vrtićima i školama, te s bolesnima, slijepima i psihički oboljelima. Iz Argentine su sestre prisutnost proširile na Paragvaj, Čile i Peruu služeći u bolnicama i sirotištima.
Misionarskom žaru družbe zasigurno je doprinijela i sama Marija Petković boraveći u misijama u Latinskoj Americi od 1940. do 1952. godine. Družba kćeri Milosrđa danas djeluje u 14 država: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, Rumunjskoj, Kanadi, Kubi, Argentini, Paragvaju, Čileu, Peruu i Kongu.
U drugoj domovini pape Lava XIV. danas djeluje Provincija Srca Isusova, koja obuhvaća još dvije zemlje – Argentinu i Čile. Sestre su u peruanskom glavnom gradu Limi prisutne od 1961. godine. Ondje vode Dom za djevojčice „Nuestra Señora de la Misericordia” (Gospa od Milosrđa), blagovaonicu za vanjsku djecu, dječji vrtić, osnovnu i srednju školu.
Drugo mjesto njihove prisutnosti je od 2004. San Ramón–Chanchamayo–Yurinaki. Misija se nalazi u prašumi, a sestre su aktivne u župnom apostolatu, vjeronauku u školama, promicanju dostojanstva ljudske osobe, vođenju blagovaonice za djecu, organiziranju tečaja šivanja, posjećivanju bolesnika i vođenju formacije.

Foto: Zaklada “Blažena Marija Petković”
Susreti sestara s budućim Papom
Sestra Mirjam Gadža, provincijalka Provincije Krista Kralja kćeri Milosrđa, prenijela nam je dojmove sadašnjih sestara iz Perua. Iako je novi Papa kao biskup djelovao na sjeveru Perua, a sestre su na jugu, imale su ga prilike susresti i slušati.
Bilo je to na stručnim skupovima za vjeroučitelje koje je mons. Prevost organizirao u vrijeme djelovanja u biskupiji Callao u blizini Lime. Doživjele su ga kao čovjeka, velikog pastoralca, koji je poticao svećenike, redovnike i redovnice na vjernost Evanđelju, a i sam je u tome bio autentičan i aktivan kao zauzeti pastoralac.
Oduševljene su njime i vjeruju da je ovo izbor Božji. „Bog nam je poslao čovjeka koji će znati odgovoriti na izazove Crkve i suvremenog društva“, zaključuju sestre iz Perua.