Crkva se danas spominje dvojice svetaca: sv. Paulina i sv. Ivana Fishera.
Sveti Paulin, nolanski biskup, rođen je vjerojatno 355. godine u Galiji, u današnjem Bordeauxu u Francuskoj. Iako rođen u kršćanskoj obitelji, kršten je tek u zreloj dobi što tada nije bilo neobično. Bio je pjesnik i družio se s velikim ljudima poput sv. Augustina, Ambrozija te Sulpicija Severa. Oženio se vrlo mlad. Nakon sinove smrti, Paulinov život se potpuno promijenio. Razdao je svoj tamošnji posjed prodirući sve dublje u tajne duhovnoga života. Počeo je živjeti skromnije, zaređen je za svećenika te postao monah u Noli. Zbog njegove učenosti i svetosti izabrali su ga za biskupa. Oko njega su se okupili učenici, pa je grad Nola postao čuveno monaško središte u Italiji. Paulin je pune 22 godine bio nolanski biskup. Umro je 22. lipnja 431. godine, dan nakon svoga velikog suvremenika sv. Augustina. Car Oton III. prenio je njegove moći u crkvu svetoga Bartolomeja na tiberskom otoku u Rimu 1000. godine. Papa Pio X. naredio je sve svečeve moći vratiti natrag u Nolu. Zaštitnik je zvonara i vrtlara te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.
Sveti Paulin je poznat i kao kršćanski pjesnik koji je ispjevao brojne pjesme.
Poznate su njegove riječi: „Neka nitko ne misli, kako su nevjernici moćniji oružjem i snagom od nas! Bog ih je na nas poslao zbog naših grijeha, kako bi nam smrtnim strahom očitovao pravi život. Uzdajmo se u Boga, neka naše oružje bude znak križa! Bog će biti naša tvrđava!”
Danas je i sv. Ivan Fisher, biskup i mučenik. Rođen je 1469. u grofoviji Yorkshire. Postigao je doktorat iz filozofije, a potom je zaređen za svećenika. Iako je pred njim bila vrlo ugledna karijera, prihvatio je biskupsku stolicu u Rochesterumaloj i siromašnoj biskupiji, kojoj je ostao vjeran do smrti. 22. lipnja 1534. godine Henrik VIII. dao ga je pogubiti zbog poznatog spora oko razvrgavanja crkvenog braka s Katarinom Aragonskom. Biskup Fisher usprotivio se kraljevoj želji i time postao meta njegova napada. Budući da nije htio odstupiti od vjernosti papi, kralj ga je utamničio.
Više od godinu dana proveo je sijedi biskup u strogom zatvoru, mučen glađu, groznicom, kašljem i bolesti na želucu, bez duhovne pomoći i utjehe knjiga. Uzalud se trudio Rim kako bi ga oslobodio podijelivši mu čast kardinala. U lipnju 1535. pripremiše mu proces. Kad se neustrašivi biskup i tada čvrsto držao katoličkog nauka ne htijući opteretiti svoju savjest priznavanjem kraljeva brakolomstva, pogubljenje je bilo neminovno, 22. lipnja 1535. pade od krvnikove sjekire glava kreposnog i neustrašivog biskupa. Posljednje su mu riječi bile molitva za kralja i za domovinu. Četiri stoljeća kasnije Katolička crkva je biskupa Ivana Fishera proglasila svetim. Štuje se 22. lipnja.