Uoči blagdana sv. Katarine Sijenske, kojeg Crkva slavi 29. travnja, donosimo razgovor sa s. Martom Marijom Šutalo, sestrom juniorkom koja je za portal sestara dominikanki podijelila svoj doživljaj svetice.

1. Sveta Katarina Sijenska velika je dominikanska mističarka i naučiteljica Crkve. Ona je važna i za nas dominikanke u Hrvatskoj. Postoji li neki svečani čin koji je vezan uz nju koji čine dominikanke?

Sv. Katarina, uz sv. Dominika, zauzima posebno mjesto u srcima svih dominikanaca i dominikanki. U našem obredniku ulaska u novicijat posebno se prisjećamo sv. Katarine, ove trnjem okrunjene i s Kristom sjedinjene zaručnice. U samom obredu ulaska u razdoblje dublje pripreme za zavjete, djevojka bira između trnove krune i krune od cvijeća. Ovaj čin simbolizira odluku između potpunog sjedinjenja s Kristom i ostanka od svijeta. Izabirući trnovu krunu, slobodnom voljom, djevojka odlučuje da će poput sv. Katarine Sijenske slijediti Krista Raspetoga i Uskrsloga.

Foto: Sestre dominikanke Kongregacija Svetih Anđela čuvara

2. Na koji sve način sv. Katarina Sijenska može biti inspiracija jednoj sestri novakinji i poslije zavjetovanoj mladoj sestri?

Život sv. Katarine uvelike može biti inspiracija ponajprije svakom kršćaninu te Bogu posvećenoj osobi. Poznato je već da je upravo baš ona imala veliki utjecaj na povratak pape Grgura IX. iz Avignonskog sužanjstva u Rim. Gorljivo je ljubila svetu Crkvu te je s tim istim žarom molila za Svetog Oca.

Srž i temelj svake redovnice – biti suobličena i potpuno Kristova.

Naša Crkva se trenutačno nalazi u razdoblju sedisvakancije, kada slijedi konklava za izbor novog Kristovog namjesnika. Sveta Katarina nas svojim životom potiče da molimo, da oganj Duha Svetoga siđe na sve pastire Katoličke Crkve kako bi bila izvršena sveta volja Nebeskog Oca i izabran novi namjesnik Kristov ovdje na zemlji. Već smo spomenuli da je sv. Katarina bila potpuno sjedinjena s Kristom te duboko uronjena u Njegovu prisutnost. To je zapravo srž i temelj svake redovnice – biti suobličena i potpuno Kristova.

Prigrliti trnovu krunu

To je dugotrajni proces kojem svaka redovnica treba težiti. On započinje samom željom za Isusom Kristom, koja poput bačenog sjemena raste u plodnom srcu i donosi obilne i dobre plodove. Tako sv. Katarina potiče novakinju da se odvaži i ustraje u svojoj odluci te da još čvršće prigrli trnovu krunu iako ona ranjava i bode.

Sjedinjenje s Kristom nije lagano, često je bolno jer se osoba suočava s vlastitim slabostima, kušnjama, nutarnjim borbama. Stoga, u svakoj patnji treba pronalaziti dublju povezanost s Kristom i Njegovom otkupiteljskom žrtvom te sa svetim Pavlom uskliknuti:

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1, 24).

Važno je i napomenuti da se svetica punih osam godina hranila samo Presvetim Tijelom i Krvlju Kristovom. Sveta Euharistija je vrhunac sjedinjenja s Isusom Kristom, tada osoba prima Krista u svoje biće i sve postaje samo Njegovo. Nakon novicijata i razdoblja osame, sestra polaže zavjete – posluha, čistoće i siromaštva. Tada se mlada sestra uključuje u apostolat Kongregacije, a Katarina joj daje primjer kako postići ravnotežu između akcije i kontemplacije, kako ono što primi u kontemplaciji prenijeti u apostolsko djelovanje i biti produžena ruka Isusa Krista.

Sestre dominikanke / Foto: Facebook

3. Je li sv. Katarina bila samo mističarka, ili je služila i ljudima? Zašto je oboje važno?

Svetica je svojim životom savršeno utjelovila dominikansko geslo „Razmatrati i drugima davati plodove svoga razmatranja” (sv. Toma Akvinski).

Iako je u početku bila zatvorena u svojoj ćeliji i posvećena molitvi, postu i pokori, nakon mističnih zaruka s Isusom Kristom, bila je potaknuta napustiti svoju ćeliju i služi Kristu u patnicima i potrebnima. Imala je česta mistična viđenja te je i nosila biljege Kristovih rana na svom tijelu.

Plodove i ljubav koju je primala u Euharistiji, mističnim iskustvima i svojoj ćeliji, u izobilju je dijelila drugima. Skrbila je za siromašne, mirila zavađene, savjetovala dvoumne, utamničene pohodila… Svojim životom je uprisutnila Isusove riječi iz Matejevog evanđelja 25, 34-40.

I dan-danas događaju se velika djela njezinim nebeskim zagovorom.

Zapravo prava i istinska ljubav prema Bogu vodi nas prema služenju bližnjima. Ona nije neplodna već donosi plod – plod služenja i ljubavi prema čovjeku.

4. Što se tebi osobno najviše sviđa kod sv. Katarine Sijenske?

Kod sv. Katarine osobito mi se sviđa njezina gorljivost koju preko svojih djela uspijeva prenijeti i na druge. Pored te gorljivosti za Boga, doimlju me njezina autentičnost, čvrstoća i hrabrost kojima je bila urešena. Bila je potpuno predana Bogu toliko da je On preko nje činio velika djela. I dan-danas događaju se velika djela njezinim nebeskim zagovorom.

5. Postoji li neka molitva sv. Katarine Sijenske koju bi mogla preporučiti?

Sveta Katarina nam je u baštinu ostavila mnogo molitava i vapaja. Svaka od njih prožeta je žarom Duha Svetoga i ne ostavlja čovjeka ravnodušnim.

Ja ću izdvojiti jednu kratku molitvu s kojom možemo započinjati svoju svakodnevicu:

„O Duše Sveti, dođi u moje srce; O Bože, svojom moći privuci ga k sebi, i udijeli mi ljubav sa strahom. Čuvaj me, Kriste, od svake zle misli; grij me i zapali me svojom preslatkom ljubavlju, tako da mi svaka muka izgleda laka. Sveti moj Oče i slatki moj Gospodine, pohitaj mi odmah u pomoć u svakom mom poslu. Kriste ljubavi, Kriste ljubavi. Amen.”