Istraživanje provedeno na populaciji od 65 i više godina pokazalo je da manje od četvrtine ispitanih zna točnu razliku između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja, istaknuto je na okruglom stolu u organizaciji Ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Cilj okruglog stola, nazvanog "Znate li što potpisujete? - Starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržavanja", bio je ukazati na ranjivost populacije starije od 65 godina i potrebe za njihovom dodatnom zaštitom.
Pravobraniteljica Vidović istaknula je da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju znatno rizičniji od onog o doživotnom uzdržavanju. Kako je rekla, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, vlasništvo se prenosi u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, dok se kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju to događa odmah nakon potpisivanja ugovora „U trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sva vaša imovina prelazi na osobu s kojom ste sklopili ugovor, a zauzvrat vas ta osoba treba uzdržavati. No, informacije koje imamo, a što se vidi i iz pritužbi koje dobivamo, nakon potpisivanja ugovora, korisnici često ostaju bez adekvatne njege, odnosno budu prevareni!” rekla je Vidović.
Okrugli stol “Znate li što potpisujete? – Starije osobe i rizici dosmrtnog uzdrzavanja” / Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL
A jednom kad osoba sklopi ugovor i shvati da je prevarena, jedino što može učiniti jest podići tužbu i tražiti razvrgavanje ugovora. No, za vrijeme trajanja sudskog postupka, koji se može odužiti, nema pravo ni na socijalnu skrb. Kako bi se to spriječilo, uz jačanje informiranja i edukacije građana, Vidović je istaknula kako već niz godina zagovara uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama za primatelje dosmrtnog uzdržavanja, poput osnivanja registra pružatelja uzdržavanja, ograničavanje broja ugovora koji jedan uzdržavatelj može sklopiti. Predlaže i žurnost u postupanju sudova u slučajevima razvrgavanja ugovora, kao i osiguranje socijalnih usluga starijima koji su takve postupke pokrenuli.
Vidović je upozorila i na ranjivost osoba starijih od 65 godina, među kojima je stopa siromaštva u 2017. godini bila najviša do sada – 28,6 posto, dok je taj postotak kod osoba koje žive u samačkom kućanstvu 47,8 posto. Predstavila je rezultate istraživanja o tome koliko starije osobe znaju o rizicima ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koje je provedeno na uzorku od 500 osoba starijih od 65 godina te je pokazalo da je 71, odnosno 76 posto ispitanika čulo za mogućnost uzdržavanja sklapanjem ugovora o dosmrtnom, odnosno doživotnom uzdržavanju. No, više od 80 posto ispitanika upoznato s takvim mogućnostima ne zna navesti razliku između ta dva ugovora, dok ih je samo 8 posto dalo točan odgovor. “Činjenica da ova tema nije dovoljno istražena, niti postoje službeni podatci o broju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao niti o broju pokrenutih postupaka za njihovo razvrgavanje potaknula nas je da provedemo ovo istraživanje, a rezultati su, između ostalog, potvrdili potrebu jačanja informiranja i edukacije kako bi se spriječila zlouporaba ovakvih ugovora”, kazala je Vidović.
Upozorila je i da mjere koje se provode nisu dobro usmjerene i ne daju rezultate, pa težak ekonomski status i nedovoljna zaštita ostavljaju prostor za pojačan rizik starijih osoba od svih oblika zlostavljanja, uključujući i ekonomsko u kojemu se posebno ističe problem zloupotrebe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.