Gospodine, ti si odabrao svakog čovjeka.

Svakoga si od nas poslao.

Ti si naše poslanje i ti nas zoveš.

Ti si stožer svijeta i svakome se neizreciv darivaš.

Ti si jedno s nama i bdiješ u svakoj našoj radosti i boli.

Nosiš nas u našoj dobroti i blagosti, u našoj ljubavi, i posrćeš pod nama u našoj zloći i grubosti, u našoj mržnji.

Ti si naša dobrota i blagost, naša ljubav.

Ti si naša trijeznost i odanost.

Ti ispunjaš naša bića i oživljavaš ih.

Ti si život naših bića i naše biće.

Ti si s nama i kada te napuštamo i ostavljamo samog.

Ti si naša prisutnost.

Ti si naš dom i izvan tebe nas nema.

I kada mnoge odbacujemo i progonimo, ti oslobađaš i nas koji odbacujemo i one koje odbacujemo; ti si jedno i u progoniteljima i u progonjenima.

U tebi se sve suprotnosti izmiruju i rađaju iznova u skladu.

Sve što jest, u tebi je.

Ti si, razapet u nama, naša strpljivost i naše siromaštvo.

Uskrsnuo u nama, ti si naše obilje i naš mir.

Ti si naša pravednost i ništa nam ne uskraćuješ.

Ti si, jedini, naša sloboda.

Izvan tebe smo robovi sebe samih.

Ti si nam povjerio sve što si stvorio: i čovjeka, najveće svoje bogatstvo – nas same.

Sve što činiš, činiš do kraja, činiš potpuno i činiš čitav.

Ti si neprestano nov čovjek, nov svijet, nova neizmjernost u nama.

Ti si naša riječ i naša tišina.

I zrelost naših dubina.

Izvor: Mreže riječi