Profesor Katinić naglašava važnost promišljenog pristupa kada se govori o Domovinskom ratu i njegovim žrtvama. Smatra da se treba s poštovanjem prisjetiti svih stradalih, ali ne na način koji potiče žaljenje i kritiziranje trenutačnog društvenog stanja, već nastojati prepoznati ono pozitivno u sadašnjosti i usmjeriti se na izgradnju bolje budućnosti, posebno za nove generacije.

„Najbolji način da našim žrtvama, braniteljima, obiteljima i civilima koji su stradali pokažemo zahvalnost i pijetet jest da se toga sjetimo, ali da vidimo i kako mi danas živimo i da svatko na svom mjestu pokuša učiniti nešto dobro, unatoč svim teškoćama što vidimo oko sebe“, istaknuo je profesor.

Žrtvama, braniteljima, obiteljima i civilima koji su stradali možemo
pokazati zahvalnost samo da se toga sjetimo!

Iako je u svom radu nailazio na različite primjere ljudi koji su trajno obilježeni ratnim traumama, prof. Katinić ističe ohrabrujuće primjere. Mnogi branitelji, iako nose tjelesne rane i invalidnosti te ovise o stalnoj pomoći, zrače optimizmom, posebno u krugu svojih obitelji i ne traže puno za sebe.

„Stvoren je utisak da branitelji, pogotovo poslije 2000. godine, stalno nešto traže, da su nezadovoljni. Stvorio se utisak u javnosti da se prezentira samo ono što je negativno i što im nedostaje. Vidio sam mnogo ljudi koji tješe druge, ne razgovaraju o ratu. Ono što mislim da je cilj i tendencija svih nas koji s njima radimo, ali i cijeloga društva, da se oni vrate u normalne skupine, da se rehabilitiraju kroz društvo, da se taj čuveni PTSP stalno ne naglašava i da se ne izjednačavaju branitelji s PTSP-om koji postoji.“

Mediji imaju snažnu ulogu, ali često se fokusiraju na negativnost, objašnjava profesor Katinić, dok se zanemaruje važnost potrebe da se heroji koji su bili u ratu budu zamijenjeni s onima koji su u miru, a to su oni koji danas uživaju slobodu. „Kakvo god bilo društvo i država – to je naša država i sudbina koju mi danas držimo u svojim rukama.“

Trebamo se okrenuti onome što bi naši branitelji kojih nema,
a i ovi s kojima živimo, željeli – da ta žrtva nije uzaludna.

Ovo su dani zahvalnosti, poštovanja i suosjećanja i prilika da se iskaže priznanje svima koji su u Domovinskom ratu najviše stradali. No, uz prisjećanje na bol i žrtvu, prof. Katinić naglašava kako je ključno da se društvo okrene budućnosti i izgradnji vrijednosti za koje su se branitelji borili. Smatra da je odgovornost svakog pojedinca doprinositi zajednici, živjeti slobodu i sudjelovati u stvaranju boljeg društva, kao što bi to željeli oni koji više nisu s nama.

„I kada izrazimo emocije koje su pozitivne, negativne i bolne, trebamo se okrenuti onome što bi zapravo, usuđujem se reći, i naši branitelji kojih nema, a i ovi s kojima živimo, željeli – da ta žrtva nije uzaludna, da izgrađujemo ono za što su drugi stradali“, naglasio je profesor i upozorio da se trebamo zapitati koliko danas kao pojedinci doista živimo slobodu i koliko gradimo ovo društvo na temelju prisjećanja na ono što je bilo najteže – što je trajno ugrađeno u žrtvu i rane.