1. sv. Josemaría Escrivá

Sveti Josemaria najpoznatiji je kao utemeljitelj Opusa Dei, osobne prelature koja pomaže laicima da posvete svoj svakodnevni rad kako bi težili prema svetosti. On je i svetac zaštitnik osoba s dijabetesom.

Njegovo vlastito iskustvo bilo je izvanredno. Nakon desetljeća borbe s dijabetesom, sveti Josemaria je neobjašnjivo (prema liječničkom mišljenju) ozdravio nakon teške alergijske reakcije na inzulin, prenosi Aleteia.

Na njegovoj kanonizaciji 2002., 27 godina nakon smrti, papa Ivan Pavao II. rekao je da je „bio izabran od Boga da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglašavanje važnosti svakodnevnog rada i uobičajenih aktivnosti kao puta prema svetosti. Možemo reći da je bio svetac svakodnevice.“

2. sv. Rafael Arnáiz Baron

sveti Rafael Arnáiz Barón / Foto: Facebook

Sveti Rafael Arnáiz Baron smatra se neslužbenim svecem zaštitnikom oboljelih od dijabetesa. Živio je u prvoj polovini 20. stoljeća. Kako nije mogao ispuniti svoju želju da postane redovnik trapist zbog dijabetesa, dopušteno mu je da samo bude oblat.

Njegov lik posebno je privlačan mladima koje ne zadovoljavaju male stvari i teže punoj istini i neizrecivoj radosti koja se postiže Božjom ljubavlju. Bio je inteligentan mladić pun snage, iz dobrostojeće obitelji, a izabrao je monaški život. Preminuo je sa samo 27 godina. Život ljubavi jedini je razlog za život, govorio je brat Rafael, te ustrajao ponavljajući kako sve proizlazi od Božje ljubavi. Smatra se jednim od najvećih mistika 20. stoljeća.

3. Sv. Paulina od Trpećeg Srca Isusova

sv. Pauline Visintainer / Foto: Facebook

Sveta Paulina Visintainer, za života poznata kao Majka Paulina od Trpećeg Srca Isusova (1865., Italija – 1942., Brazil), bila je prva kanonizirana svetica iz Brazila, a također je cijeli život bolovala od dijabetesa. Napredovanje njezine bolesti tijekom života uvelike je utjecalo na njezino zdravlje, no ipak je ustrajala u vjernosti i zahvalnosti Bogu.

U Brazilu je osnovala malu bolnicu svetog Vigilija i Družbu malih sestara Bezgrešnog začeća. Naročito se brinula za siročad, djecu robova i ostarjele robove koji su bili prepušteni smrti jer nisu više mogli raditi.

S godinama joj je potpuno oslabio vid. Zbog porezotine na prstu došlo je do gangrene pa joj je naposljetku amputirana cijela desna ruka. U trenutku smrti u pet brazilskih država bilo je otvoreno već 45 kuća njezinih malih sestara, piše župa Jastrebarsko.