Sveti Ivan Trogirski, trogirski biskup talijanskog porijekla, bio je benediktinac, a danas ga Trogirani slave kao svoga zaštitnika. Spominje se u ispravama hrvatskih kraljeva, a u političkim nadmetanjima toga vremena, branio je hrvatske interese. Više o njemu donosimo u nastavku.
Ivan Trogirski (Iohannes Traguriensis) bio je trogirski biskup porijeklom iz Italije. Rođen je oko 1034. godine u Rimu, a umro oko 1111. godine u Trogiru, donosi Hrvatski biografski leksikon.
Kamaldoljski ljetopisi potvrđuju ga kao benediktinca Osoru na otoku Cresu. Strogo opsluživanje benediktinskoga Pravila zabilježeno je u Životu svetoga Ivana biskupa trogirskoga u opisu trapljenja tijela, posebno noćnoga bičevanja u moru pred biskupskim dvorom.
Djelovanje sv. Ivana Trogirskog
U svojoj prvoj biskupskoj ispravi nazvan je rhetoricus, a u Životu svetoga Ivana biskupa trogirskoga istaknuta je njegova mladenačka dob u času dolaska u Trogir kad je izabran za biskupa. Biskupski red primio je od splitskoga nadbiskupa Lovre, također osorskoga benediktinca, vjerojatno oko 1064. Iz te je godine sačuvan Ivanov prvi spomen u ispravi o utemeljenju samostana sv. Dujma trogirskih benediktinki.
Sv. Ivan Trogirski / Foto: Wikipedia
Nema razloga posumnjati da je prisustvovao krunidbi kralja Zvonimira, iako nije poznato koji su sve biskupi tada bili u solinskoj crkvi sv. Petra, ali je zapisan u popisu svjedoka isprave o Zvonimirovoj potvrdi Trpimirove darovnice Splitskoj nadbiskupiji koju je dao novookrunjeni kralj 1075.
Zapisan je i među svjedocima potvrde kojom je 1089. u Šibeniku kralj Stjepan II. osnažio Zvonimirovu darovnicu samostanu sv. Benedikta splitskih benediktinki.
Kao biskup sudjelovao je u političkim borbama za hrvatsku državu u doba nestanka njezinih vladara i početka vlasti ugarskih kraljeva. Prema nekim izvorima na čudesan je način obranio Zadar od napada ugarskih postrojbi predvođenih kraljem Kolomanom.
Štovanje sv. Ivana Trogirskog
Pokopan je na mjestu koje je u trogirskoj katedrali označeno natpisom u podu ispred bunara, između glavne i južne apside. Vjerojatno je nakon 1150. tijelo izvađeno iz groba i u sarkofagu smješteno u oltar sv. Kuzme i Damjana u južnoj apsidi.
Dan 14. studenoga opisan je u Životu kao dan našašća groba i prijenosa u oltar te je po njem kanonski određen svečev blagdan. Budući da je sv. Ivan 1322. godine proglašen zaštitnikom grada Trogira, ovaj dan postao je i Danom grada.
Prvotni oltar uskoro je srušen, a sarkofag sačuvan i on je na novom oltaru postavljen u svečevu kapelu koja je, na sredini sjevernoga zida crkve, građena i uređivana do 1681.
Foto: Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu
Svečanost prijenosa moći bila je 4. svibnja 1681. te Trogir i do današnjeg dana slavi obljetnicu prijenosa posmrtnih ostataka svoga zaštitnika. “Primišćenje” je jedan od četiriju glavnih blagdana koje žitelji Trogira od davnina slave. Tog dana bi se kitio i uređivao grad, upriličile raznorazne svečanosti, ujedinili puk i plemstvo u proslavi godišnjice prijenosa svečevih relikvija.
U spomen na 4. svibnja prije 328 godina, svaka prva nedjelja u mjesecu svibnju obilježava se svečanim misnim slavljem i prigodnom manifestacijom.
Štovanje sv. Ivana je redovito na prostoru nekadašnje Trogirske biskupije te povremeno, u različitim vremenima i pod različitim utjecajima, u Korčuli, Hvaru, Šibeniku, Zadru i Beneventu.
FOTO: Slavko Blažić // Proslava svetkovina sv. Ivana Trogirskog. Procesija
Spisi prikupljeni za dokaz Ivanove svetosti kao ni papin proglas svetosti nisu sačuvani.
Od osamnaest čudâ nabrojenih u Životu i u spisu iz vremena oko 1442. poznati su samo likovno ostvareni ikonografski sadržaji čuda brodoloma, mise, Teodorova viđenja i repatice koja je, uz prikaz grada Trogira, svečev ikonografski znak.
Prvi je i najzaslužniji znanstveni proučavatelj svečeva života, djelovanja i štovanja Trogiranin Ivan Lučić (Lucius), koji je vjerojatno i prije 1634. započeo ta istraživanja kao svoj prvi povijesni rad.
Što se dogodilo s Trogirskom biskupijom?
Trogirski biskup prvi put se spominje početkom 8. stoljeća, ali od tada do sredine 11. stoljeća, kad je za trogirskog biskupa izabran sv. Ivan, nema spomena ni toj biskupiji ni njezinim biskupima.
Trogir je od tada imao vlastite biskupe sve do godine 1821., kad se Anton Pineli, posljednji u nizu, odrekao. Potom je 1830. provedbom bule Locum Beati Petri iz 1818. godine ta biskupija ukinuta.
Trogir sa svojom širom okolicom, Kaštelima i otočkim župama pripao je Splitskoj biskupiji, a dio njezina zapadnog primorja i zagorske župe Šibenskoj.