U Kristu se taj capax proširio do krajnjih granica. Pokazalo se da ljudska narav ima sposobnost preobrazbe u samoga Boga, piše Bazilije M. za Katolički tjednik.

Kada je Krist činio čuda, nije to radio samo svojim duhom niti svojim Božanstvom. To je činio i kao pravi čovjek. Kao pravi čovjek je rekao: „Lazare iziđi!“ i Lazar je uskrsnuo. Sposobnost Njegova glasa kojim je to rekao proširila se do božanske moći. Nadstvorene moći. Nadljudske.

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša (1Sam 3, 9)

U vezi s tim stari su skovali izraz potentia oboedientialis. Obično to prevodimo: moć poslušnosti. Bolje bi bilo prevesti – mogućnost poslušnosti. Čovjek ima toliki potencijal(potentia) da sluša Boga i da ga Bog čitavoga prožme. To je neizreciva otvorenost naše ljudskosti. Čovještva.

Moderna znanost, počevši od našega Ruđera Boškovića, naslućuje da tijela nisu nimalo ograničena. Ono što smo vidjeli na Taboru, kada se jedan Čovjek preobrazio i zasjao u neopisivoj slavi i moći, nije nimalo mitološki ubod. (P. Ricoeur je govorio da nam mitovi daju misliti – donne a penser. Kudikamo više to čini taborsko preobraženje!)

Tijelo, i cijeli čovjek, ima taj kapacitet. U Kristu se on pokazao. Njegovi kasniji prolasci kroz zatvorena vrata manifestacija su te mogućnosti. Kao i Njegov uzlazak na Nebo.

Slušanjem i poslušnošću dolazi se do spoja Stvoriteljeve volje i naše, u punoj slobodi.

Čovjek je bomba. Čak i doslovno. U nama postoji mogućnost eksplozije. U Kristu se ta eksplozija dogodila zahvaljujući moći poslušnosti. To je put i za nas. Kod preobraženja na brdu Taboru čuo se glas: „Slušajte da!“ Na Sinaju se čulo: „Šema! Slušaj Izraele!“ Slušanjem i poslušnošću dolazi se do spoja Stvoriteljeve volje i naše, u punoj slobodi. I tada se pali neslućena eksplozija.

Ljudska se sloboda, tako je u svemu, oslobađa kroz spoj. Slika je toga ljubav između zaručnika i zaručnice i eksplozija novoga života muža i žene. Dvije su se volje sjedinile u slobodi i događa se bum. Sloboda se gubi u bijegu i odstupu, a afirmira u sjedinjenju.

Iz gornje mogućnosti lako zaključujemo koliko je pogubna moć neposlušnosti. Koliko samo nosimo u sebi potencijal destruktivnosti! Imamo neograničenu moć izoliranja, pobune, odstupa. Autodestrukcije.

Ako nas moć poslušnosti vodi do pobožanstvenjenja, onda nas, zasigurno, odstup od te moći vodi u radikalno razosobljenje i raščovječenje.

U gubitak ljudske naravi i pretvaranja Božje slike u nama u sliku onoga čije ime nije potrebno sada spominjati. Eli je poučio Samuela da reče: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“