Blaženi Gracija Kotorski jedan je od brojnih svetaca Katoličke Crkve čija su tijela stotinama godina nakon smrti još uvijek neraspadnuta i od kojih se širi ugodan miris koji mnogi nazivaju mirisom svetosti. Više o ovom fenomenu donosimo u nastavku.
Blaženi Gracija iz Boke kotorske, redovnik augustinac, poznati svetac euharistije, rođen je 1438. godine u mjestu Muo smještenom uz Kotor.
Kao ribar i mornar najprije je plovio morem, a zatim je stupio u redovništvo 1468. godine u Mlecima, gdje je živio do smrti 1508. godine.
Nakon smrti tijelo mu je bilo najprije pokopano u zajedničku grobnicu na otočiću Sv. Kristofor, ali vrlo je brzo bilo preneseno u crkvu, te položeno u novi mramorni sarkofag na štovanje vjernicima.
Mnogi su tvrdili da su dobili brojne milosti po njegovu zagovoru. Danju se oko sarkofaga širio ugodan miris, a noću svjetlo.
Kad su nakon 10 godina odlučili otvoriti sarkofag, našli su njegovo neraspadnuto tijelo, a oko njega se širio ugodan miris.
Kad su nakon 10 godina odlučili otvoriti sarkofag, našli su njegovo neraspadnuto tijelo od kojega se širio ugodan miris. Narod je i dalje dolazio s molitvama, uljem za svjetiljke i cvijećem, zahvalno štujući sveca. Čuda su se i dalje događala, a čašćenje bl. Gracije širilo se po svijetu.
Augustinci su otočić Sv. Kristofor napustili nakon Napoleonovog poraza te njegovo tijelo koje su čuvali 300 godina darovali njegovom rodnom mjestu. Kotorani su sagradili novu župnu crkvu u središtu Boke 1864. godine, gdje se i danas čuva i časti s istom ljubavlju, donosi Nedjelja.ba.
Osmogeneza ili miris svetosti
Tijela mnogih svetaca ekshumirana su nakon njihove smrti i pronađena neraspadnuta. Neki od njih su sv. Vinko Paulski, sv. Katarina Labouré, sv. Bernardica, sv. Rita, sv. Leopold Mandić, bl. Karlo Acutis…
Česta pojava koja dolazi uz fenomen neraspadnutosti tijela je i širenje ugodnog slatkastog mirisa. Osmogeneza, još zvana i mirisom svetosti, fenomen je u kojem se nadnaravno pojavljuju ugodni mirisi, naizgled bez znanstvenog objašnjenja, pojašnjava encyclopedia.odeuropa.eu.
Česta pojava koja dolazi uz fenomen neraspadnutosti tijela je i širenje ugodnog slatkastog mirisa.
Ovaj čudesan miris pojavljivao se u blizini tijela osoba koje su živjele pobožnim životom, obično svetaca i blaženika te je primarno bio potvrda svetosti.
Kardinal Prospero Lambertini (budući papa Benedikt XIV.) 1738. godine je objasnio kako je osmogeneza služila kao dokaz anđeoske, ali ne i božanske intervencije. Jednom u kombinaciji s drugim znakovima svetosti, ova anđeoska intervencija mogla bi biti dokaz za beatifikaciju. Prema Lambertinijevu objašnjenju, ovaj miris je bio isključivo čudesno sladak miris koji je dolazio od tijela štovane osobe nakon smrti, kao element neraspadljivosti.
Miris se može pojaviti prije, tijekom i nakon smrti.
Miris se često spominje u srednjovjekovnim hagiografijama, a znatan postotak ranonovovjekovne Europe vjerovao je ili je iskusio nadnaravne mirise povezane sa svecima. Miris se može pojaviti prije, tijekom i nakon smrti.
Pojava mirisa prije smrti često je stvarala izazov skromnim svecima koji su bili preplavljeni zahtjevima ljudi da pomirišu, dodirnu ili poljube njihova tijela. Tako je časna Giovanna Maria della Croce na različite načine nastojala prikriti svoj miris.
Miris svetosti također može potjecati od čudesnih rana kao što su unutarnje i vanjske stigme, a u nekim slučajevima i ne treba biti vezan za svečevo tijelo, nego i za predmete i mjesta značajna za svetu osobu. Ovaj čudesan miris također se može pojaviti kao znak svečeve posjete ili kao znak svečeve smrti na udaljenom mjestu.
Iako je primarna svrha mirisa bila identificirati svete pojedince, uz njega se mogu pojaviti i drugi oblici čudotvorstva.
Ovaj čudesan miris također se može pojaviti kao znak svečeve posjete ili kao znak svečeve smrti na udaljenom mjestu.
Mirisna relikvija svete Ludwine kao i tijelo svete Terezije Avilske pružali su iscjeljenje onima koji su s njima bili u doticaju.
U slučaju svete Terezije, njezin hagiograf, otac Ribera, prepričava priču o redovnici koja nije imala osjetilo njuha. Međutim, nakon ljubljenja Terezijina tijela, časnoj se sestri čudesno vraćaju osjetila i ne samo da je mogla osjetiti miris, već se on „zalijepio“ za njezin nos i ruke.
Osim sv. Ludwine i Terezije Avilske, ugodan miris širio se i oko tijela sv. Terezije od Djeteta Isusa, sv. Rite iz Cascie i sv. Šarbela.
Tako su zemni ostaci svetaca do danas ostali predmet čašćenja vjernog puka koji vjeruje da su oni spasonosni izvori iz kojih teku mnoga dobročinstva.