Turizam još nije snažno zahvatio Laošane, za razliku od susjednih zemalja ovog dijela Azije i upravo ta samozatajnost, tj. donedavna zatvorenost, zbog koje je Laos zadržao svoju snenost i izvornu ljepotu, privlači znatiželjnike i iskusne putnike poput Andreje Solar, naše sugovornice u emisiji Put pod noge.
Ova pretežno brdovita zemlja u jugoistočnoj Aziji proteže se na uskom, ali dugačkom području između Tajlanda, Mjanmara, Vijetnama, Kambodže i Kine. Iako nema izlaz na more, njena je žila kucavica rijeka Mekong koja osigurava život gotovo 7 milijuna Laošana. „Rijeka Mekong bez daljnjega puno znači za život Laošana. Većinsko stanovništvo je ruralno. Vientian, glavni grad Laosa, je malo mjesto, jedan od najmanjih glavnih gradova u Aziji. Stanovništvo ovisi o rijeci Mekong i njenim pritokama i za navodnjavanje i za ribarstvo. Puno se uzgaja riža, a kad govorimo o hrani, u Laosu je poznata tzv. ljepljiva riža koja se zaista lijepi u grudice… Kuhinja je vrlo zanimljiva, raznolika, jedna mješavina vijetnamske, tajlandske i kineske prehrane… vrlo je ljuta, mi Europljani moramo paziti ako jedemo u lokalnim restoranima”, ukratko nam je prenijela svoj doživljaj Laosa Andrea Solar.
Putnicima željnim azijske prirode i daška prošlosti, Laos nudi i više od očekivanog. O povijesti progovaraju brojni spomenici i hramovi, osobito u Luang Prabangu, nekadašnjoj kraljevskoj rezidenciji i prijestolnici kraljevstva od 14. do sredine 20. stoljeća upisanom na UNESCO-ov popis svjetske baštine, kao i Vientian, glavni grad Laosa koji u novije doba dobiva na važnosti. Najbrojniji je narod Lao koji uglavnom nastanjuje riječne nizine u malim seoskim naseljima, dok u planinskim i gorskim predjelima žive manje etničke skupine od kojih je najpoznatiji narod Hmong.
Naša gošća je izdvojila nekoliko gradova koje krase brojni budistički hramovi, od kojih je najupečatljiviji Luang Prabang, grad s dojmljivim prizorima budističkih svećenika u svakodnevnom ‘obredu darivanja’. Redovnici, naime u zoru svakog dana bosi izlaze na ulice obilazeći gradom, a lokalno stanovništvo daruje ih rižom ili nekom drugom hranom. Danas se i dosta turista pridružuje tom običaju. Ovaj nekoć kraljevski grad u kamenu čuva sjećanje na slavnu povijest, iako danas kraljevstva više nema, kao ni milijuna slonova i bijelog suncobrana, što je bilo nekadašnje ime Laosa. „Milijun slonova trebalo je označavati jaku vojsku i moć, a bijeli suncobran kraljevstvo”, tumači naša sugovornica. Nešto je slonova ipak i danas ostalo u Laosu, a zemlja je vrlo ponosna što radi na ukidanju radnih slonova te je po tom pitanju jedna od vodećih u regiji.
Osim iskonske prirode i daška prošlosti, Laos krase vrlo susretljivi i mirni stanovnici, uvijek nasmijani u susretu sa strancima koji u Laosu nastoje pronaći dio azijske ljepote neiskvarene masovnim turizmom.
Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: