Dvanaest izraelskih plemena je, prema biblijskom izvještaju, nastalo od praoca židovskog naroda Jakova kasnije prozvanog Izrael. Nazivi plemena nastali su od imena njegovih sinova, a potom i unuka, prenosi portal Svjetlo riječi.

• Ašer

Izraelsko pleme, nastalo od Jakovljeva sina Ašera, čiji se teritorij prostirao od Dora (Tanturah) do Sidona na sjeveru, uključujući i predjele sjeverno od brda Karmel. Zemlja što je pripadala plemenu Ašer bila je poznata po svojoj plodnosti, pašnjacima, voćnjacima i napose maslinicima i proizvodnji maslinovog ulja. Plodnost tla i trgovina njegova područja mogla je dovesti do samog odvajanja od ostatka Izraela.

Na blagoslovu što ga je Jakov dao dvanaestorici svojih sinova, Ašera je blagoslovio obiljem u hrani i poslasticama dostojnima kraljeva. S ocem i obitelji on odlazi iz Padam Arama u Kanaan, i kasnije u Egipat. Veze Ašera s Izraelom bile su slabe, a upitno je i njegovo izraelsko porijeklo, dok su moguće veze s Kanaancima.

• Dan

Izraelsko pleme koje je, prema biblijskom predanju, osnovao Jakovljev sin Dan. Prema predanju Danova majka bila je Rahaelina sluškinja Bilha, a ovo je pleme bilo najbrojnije nakon bijega iz Egipta.

Nakon dolaska u Obećanu zemlju, Danu je namijenjeno područje zapadno od Benjamina i Efrajima, oko današnjeg Tel Aviva, no Knjiga o Sucima izvješćuje nas da ta područja nisu osvojena, jer su ih ondje odbili „Amorićani”, premda se vjerojatnije radilo o Filistejcima. Sukob pripadnika Danova plemena i Filistejaca vidljiv je i u pripovijesti o Samsonu. Dan se stoga morao premjestiti na sjever, gdje osvaja osamljeni grad Laiš, kojemu će dati i novo ime – Dan. Ostaci tog grada i danas su vidljivi u Tel Danu, na krajnjem sjeveru Izraela.

Pleme Dan nije bilo na cijeni među ostalim Izraelcima. Već i iz najranijih biblijskih tekstova vidljiva je njihova izdvojenost i ne pristajanje na sudjelovanje u zajedničkim vojnim pothvatima.

• Efrajim

Rodozačetnik ovog izraelskog plemena je, prema biblijskom izvještaju, bio Efrajim, sin Josipov i mlađi brat Manašeov, te unuk Jakovljev. Ovo se pleme prostiralo sjeverno od područja Benjamina u unutrašnjosti Efrajimskog gorja.

Područje dodijeljeno ovom plemenu obuhvaća južni dio središnjeg planinskog masiva, nazvanog Efrajimsko gorje. Prema istoku se spuštalo do Jerihona i na uskom području doticalo rijeku Jordan. Na zapadu je, prema biblijskom tekstu, graničilo s područjem Dana, premda su ondje zapravo nastavili živjeti Kanaanci i Filistejci. Ponegdje se u Bibliji govori o području Josipovu, kada se zajedničkim imenom želi označiti područje Efrajima i Manašea. S druge strane, osobito u proročkoj književnosti, naziv „Efrajim” često se upotrebljava za čitavo područje sjevernog Kraljevstva Izrael, jer je Efrajim zapravo predstavljao i geopolitičko središte te države.

• Gad

Izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, bio Gad, sin Jakova i Leine sluškinje Zilpe. Pleme se nastanilo istočno od Jordana. Ipak, čini se da je prvotno područje ovog plemena bilo oko grada Dibon, sjeverno od potoka Arnon. Riječ je o plodnoj visoravni s pašnjacima, južno od plemena Ruben. Gad koji, u početku, teško da je bio držan za zasebno pleme (drevna ga Deborina pjesma uopće ne spominje), kasnije će ojačati nauštrb Rubena, te zauzeti područja sjeverno od njega.

O Gadu imamo i nešto izvanbiblijskih podataka, što je rijetkost kada se govori o izraelskim plemenima. Poznata „Mešina stela”, kameni stup s natpisom moapskoga kralja donosi opis stanja na istočnoj strani Jordana u 9. st. pr. Kr. Sam se kralj Meša predstavlja kao Dibonac, što znači da taj grad više nije pripadao Gadu, a potom spominje i da su Gadovci „uvijek živjeli u području Atarota”, što bi značilo, od starine.

• Jisakar

Rodozačetnik ovog izrelskog plemena je, prema biblijskom izvještaju, Jisakar, peti sin što ga je Lea rodila Jakovu. Pleme Jisakar obitavalo je na području jugozapadno od Galilejskog jezera.

Prema Bibliji, Jisakaru je pripalo plodno područje istočnog dijela doline Jizreel, jugozapadno od Galilejskog jezera, južno od brda Tabor, te niski brežuljci prema jugoistoku. Čini se da je upravo brdo Tabor predstavljalo tromeđu plemena Naftali, Zebulun i Jisakar.

Izvori iz razdoblja mlađeg brončanog doba govore da su već u 14. st. pr. Kr. područje istočnog Jizreela držali kanaanski kraljevi, te ondje koristili ustanovu prisilnih radova, radi obrađivanja zemlje. Iz te činjenice mnogi zaključuju da je Jisakar živio vrlo rano na ovim prostorima, kao radna snaga u službi Kanaanaca. S druge strane, ima i onih koji niječu tu teoriju, te pretpostavljaju da Jisakar nije rano nestao, nego se zapravo kasno pojavio kao zasebno pleme, te se uz pomoć već osnaženih okolnih izraelskih plemena uspio osloboditi kanaanske vlasti.

• Manaše

Izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, bio Manaše, sin Josipov i stariji brat Efrajimov, te unuk Jakova, praoca Izraela. Pleme je zauzimalo područje središnjeg gorja zapadno od Jordana, te prostor istočno od Galilejskog jezera i gornjeg toka Jordana, koji je danas poznat kao Golanska visoravan.

Uz plodnost zemlje, još su četiri čimbenika obilježila povijest Manašea: prisutnost kanaanskih gradova, suparništvo s obližnjim Efrajimom, činjenica da su sve prijestolnice sjevernog Kraljevstva Izraela bile na njegovu području, te mogućnost najlakšeg prolaza na istok prema Jordanu i dalje.

Biblijski izvještaji na više mjesta svjedoče o nadmetanju između Manašea i Efrajima, u kojem će na koncu, u monarhijsko doba, bolje proći Efrajim.

• Naftali

Rodozačetnik ovog izraelskog plemena je, prema biblijskom izvještaju, bio Naftali, sin Jakova i Raheline sluškinje Bilhe. Pleme je obitavalo na području uz zapadnu obalu Galilejskog jezera, pa na sjever do Dana i brda Hermon.

Biblija izvodi ime „Naftali” iz glagola niptal koji znači „hrvati se”, a primijenjen je na nerotkinju Rahelu čija sluškinja konačno rađa sina Jakovu, te se tako i Rahela u „hrvanju” sa svojom sestrom Leom, osjeća donekle ravnom.

U Knjizi Ponovljenog zakona Naftali se spominje među plemenima koja proklinju narod, što bi mogla biti oznaka lošeg ugleda što ga je pleme imalo. Tome se, međutim, protivi tekst Psalma 68, koji smješta Naftali, skupa s Benjaminom, Judom i Zebulunom u procesiju koja ulazi u Hram.

Granice ovog plemena, prema Bibliji, obuhvaćaju sjeverna područja današnjeg Izraela, u istočnoj Galileji.

• Ruben

Ovo je pleme porijeklom od Rubena, Jakovljevog prvorođenog sina. Za lutanja Izraelaca kroz pustinju, položaj Rubena bio je južno od „Šatora Saveza”. Pleme vodi Elisur, sin Šedeurov.

Rubenovci su, prema biblijskim izvještajima, bili vlasnici velikog broja stoke, a Mojsije im je dozvolio da napasaju svoja stada na bogatoj i plodnoj zemlji na lijevoj obali Jordana, a oni su obećali pomoći u osvajanju zemalja zapadno od Jordana. Nakon osvajanja pleme Ruben udružilo se s jačim plemenom Gad i već u doba monarhije sasvim je asimilirano.

Unatoč njegovoj ranoj asimilaciji, znanstvenici pretpostavljaju da je Rubenovo pleme ranije imalo osobitu važnost. To izvode iz činjenice da je njihov praotac, također Ruben, opisan kao Jakovljev prvorođenac, te ima prvo mjesto u različitim biblijskim rodoslovljima. Biblija razlog za propast Rubena traži u moralnim prijestupima, kako praoca Rubena, tako i njegovih potomaka u doba Izlaska iz Egipta.

• Zebulun

Izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, Zebulun, šesti sin što ga je Lea rodila Jakovu. Ovo je pleme obitavalo na području zapadno i sjeverozapadno od gore Tabor u Galileji.

Vrlo detaljan opis granica Zebulunova područja nalazi se u biblijskoj Knjizi Jošuinoj (usp. Jš 19,10-16), a obuhvaćaju galilejsko gorje u tzv. Donjoj Galileji. Zebulun je, kao i Ašer i Naftali, prebivao u brdima i šumama, što mnoge navodi na zaključak da su se pripadnici ovog plemena smjestili na prostoru kanaanskih gradova-država koje su imale vlast nad dolinskim dijelovima. Neki biblijski tekstovi daju naslutiti da se u kasnijem razdoblju, osobito u doba Kraljevstva Izraela, područje ovog plemena proširilo sve do obale Sredozemnog mora, uz sjeverne obronke brda Karmel.

Ovo je pleme u svim popisima i biblijskim izvještajima prikazano prilično brojno u odnosu na mali prostor što ga je zaposjelo. Ipak, čini se da je početkom Kraljevstva Izraela pleme Zebulun već bilo sasvim nevažno, jer se ne spominje u Salomonovoj upravnoj podjeli kraljevstva.

• Benjamin

Izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema Bibliji, Jakovljev sin Benjamin. Pleme Benjamin je skupa s plemenom Juda, te već asimiliranim plemenom Šimun, stvorilo južno izraelsko kraljevstvo – Kraljevstvo Juda – u kojem su bili manji partneri. Poznatiji pripadnici ovog plemena bili su sudac Ehud, prvi izraelski kralj Šaul, te sveti Pavao.

Budući da su u tradicijskim tekstovima Efrajim i Manaše opisani kao sinovi Josipovi, a Benjamin kao Josipov mlađi brat i jedini od iste majke, ne čudi što je u svim popisima doveden u vezu s ova dva sjeverna plemena.

Ovo pleme je vrhunac doživjelo u vrijeme ustanovljenja Kraljevstva Izrael u kojem je prvi kralj bio Šaul, pripadnik toga plemena, no nakon njegove smrti na vlast dolazi kralj David iz plemena Jude. Nakon kraljevanja Salomona, Benjamin se odriče stare veze s Efrajimom i pristaje uz južno Kraljevstvo Juda.

Poznato je da je još i u rimsko doba, i u 1. stoljeću, postojala svijest o zasebnom Benjaminovom plemenu, o čemu svjedoči i sveti Pavao, koji se sam predstavljao kao član toga plemena.

• Šimun

Izraelsko pleme čiji je rodozačetnik, prema biblijskom izvještaju, bio Jakovljev sin Šimun. Pleme Šimun kasnije se asimiliralo u pleme Juda.

Biblija ne donosi posebne granice plemena Šimun. Popis gradova koji su uključeni u područje Šimunovo u Knjizi Jošuinoj (Jš 19,1-9) vjerojatno predstavlja mnogo kasniju administrativnu podjelu Kraljevstva Jude. Ti se gradovi nalaze na krajnjem jugu Judinog teritorija.

Izraelski arheolog Aharoni pretpostavlja da je postojao plemenski savez između Jude, Šimuna, Kalebovaca i još nekih klanova. Biblijska Knjiga o Sucima spominje poseban savez što je postojao između Jude i Šimuna u slučaju opasnosti. Šimun je, prema tim izvještajima, doista i pomogao Judi protiv kanaanskih naroda (usp. Suci 1,4-17). S druge strane, nema izvještaja o Judinu pomaganju Šimunu, što bi mogao biti još jedan dokaz o ovisnosti ovoga plemena o Judi.

• Juda

Izraelsko pleme koje je osnovao Jakovljev sin Juda. Skupa s plemenom Benjamin, i već asimiliranim plemenom Šimun, osnovali su Kraljevstvo Juda koje je nastalo podjelom Kraljevstva Izrael. Nakon pada sjevernog kraljevstva, sva izraelska plemena osim plemena Benjamin i Juda odvedena su u ropstvo, pa je tako nastao pojam „deset izgubljenih plemena”. Kraljevstvo Juda još se uspjelo održati, te je tako na kraju naziv Juda (jer je pleme Benjamin bilo manji partner) postao sinonim za Izraelce i Hebrejsku naciju, i po tom plemenu nastalo je ime Židovi (eng. Jews, njem. Jude). Simbol plemena Juda je lav. Mnogi slavni Židovi potekli su iz plemena Juda, a jedan od njih je bio Isus Krist.

Srce teritorija Jude bio je planinski predio između Betlehema i Hebrona. Jedna od bitnih osobina plemena Juda njegovi su savezi s okolnim skupinama. Od najranijeg je doba surađivao sa Šimunom. U biblijskim su popisima Šimunova naselja pripisana i Judi i sva se nalaze unutar granica koje će kasnije biti opisane kao granice Jude.