Liturgija dana (27. rujna):

Prvo čitanje:

Prop 3, 1-11

Sve pod nebom ima svoje vrijeme.

Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i
vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i
vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i
vrijeme liječenja;
vrijeme rušenja i
vrijeme građenja.
Vrijeme plača i
vrijeme smijeha;
vrijeme tugovanja i
vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i
vrijeme sabiranja kamenja;
vrijeme grljenja i
vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i
vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i
vrijeme odbacivanja.
Vrijeme deranja i
vrijeme šijenja;
vrijeme šutnje i
vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i
vrijeme mržnje;
vrijeme rata i
vrijeme mira.
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.

Psalam:

144, 1a.2-4

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja!

Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:
On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam.

Što je čovjek, Gospodine, da ga poznaješ,
što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
Poput daška je čovjek,
dani njegovi kao sjena nestaju.

Evanđelje:

Lk 9,18-22

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist — Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo trpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral