Nismo mogli ostati ravnodušni na pjesmu “U Očeve ruke” koju izvode Ivan Đordić i Paula Garić pa samo ih upitali nekoliko detalja o ovoj prekrasnoj pjesmi.

Ivan Đordić nam je otkrio da je pjesma je prevedena za potrebe predstave „Izgubljeni sin“ u izvedbi amaterske skupine Alojzije Stepinac koja prati radnju prispodobe o milosrdnom ocu, u kojoj sin odlazi od oca, uzima nasljedstvo koje mu pripada te nakon brojnih pokušaja i padova izgubljeni sin se vraća svome ocu. “Predstava je uvijek aktualni podsjetnik svakome od nas da se bez obzira na okolnosti i stanje duše vraćamo Ocu Nebeskom. Pri kraju predstave, dok se sin premišlja i razmišlja treba li se vratiti Ocu, pjesma prati njegovo stanje te naposljetku i njegov povratak u Očeve ruke i zagrljaj”, rekao je Ivan.

Paula nam je ispričala kako je došlo do suradnje s Ivanom i nastanka ove pjesme: “Već dugo surađujem sa spomenutom glumačkom skupinom u predstavama za Holywin. Na njihov prijedlog za pjesmu, zamolila sam Romanu Bilaver, koja ima izniman talent za prijevode i općenito pisanje tekstova, da nam prevede i to je bilo stvarno u najbržem mogućem roku. Sama ideja za suradnju s Ivanom bila je prirodna i logička s obzirom na dosadašnji zajednički rad. Važno je naglasiti i da je Đuro Ravenšćak napravio prekrasan posao zajedno s ostalim glazbenicima u studiju”.

Nadovezujući se na nju Ivan je istaknuo: “Paula i ja se poznajemo već dugo i imali smo priliku surađivati i na drugim projektima, osim kroz ovaj glazbeni. Zajedno pjevamo na nedjeljnim večernjim misama sa super ljudima iz VIS Tobija u župi Svetoga Križa na Sigetu”.

Bog nas poziva sebi i u njegovom svjetlu otkrivamo tko smo. Djeluje jednostavno, što i jest, ali se svaki dan moramo podsjećati na temeljne istine o našem identitetu.

Govoreći o tekstu pjesme Ivan ističe: “‘Tko je vidio mene, vidio je i Oca‘, kaže Isus koji nam je pokazao kakvo je njegovo, ali i srce Boga Oca. Puno nas je u svojim obvezama i razmišljanjima, boli i patnji te često zaboravimo da je svaka osoba stvorena iz ljubavi i za ljubav, ali ne onu ljudsku već onu mističnu – njegovu. Bog nas poziva sebi i u njegovom svjetlu otkrivamo tko smo. Djeluje jednostavno, što i jest, ali se svaki dan moramo podsjećati na temeljne istine o našem identitetu. U odnosu s njim ćeš uvijek biti dijete koje može doći, nasloniti glavu i pustiti tatu da bude Tata – da brine, liječi, govori, štiti i vodi”.

“Tekst pjesme i na engleskom, kao i sam prijevod je kao molitva prepisana sa moga srca. Dugo imam tu čežnju za tim zagrljajem koji liječi i ljubi bezuvjetno, bez onog ‘ako‘, a ova pjesma mi je pomogla približiti se za još koji korak bliže”, dodala je Paula.

Dugo imam tu čežnju za tim zagrljajem koji liječi i ljubi bezuvjetno, bez onog ‘ako‘, a ova pjesma mi je pomogla približiti se za još koji korak bliže.

Đordić je naglasio kako Paula već ima puno iskustva u svijetu glazbe te da mu je drago što je imao priliku ovu pjesmu snimiti upravo s njom. “Istaknuo bih kako se sve zapravo slagalo dio po dio i svaki iskorak je otvarao nove iskorake. Paula me zapravo pozvala i da pjevam u Tobiji, a onda i da sudjelujem u predstavi upravo kroz ovu pjesmu. Otkada sam doživio ljubav Boga Oca u svome životu zaista često dolazim upravo njemu. To je živi odnos koji mijenja i natapa moju nutrinu. Zanimljivost je da sam davno u molitvi i maštajući razmišljao da ako bih ikada doprinio glazbi da bih volio da to bude baš kroz pjesmu posvećenu upravo Bogu Ocu. Dodatna potvrda da je to smjer u kojem me Bog želi je bila kada je Paula rekla naslov i o čemu pjesma govori, a to je Očeva ljubav i poziv za vraćanje njemu”, rekao je.

Otkada sam doživio ljubav Boga Oca u svome životu zaista često dolazim upravo njemu. To je živi odnos koji mijenja i natapa moju nutrinu.

Nadalje, pojasnio je da pjesma prolazi kroz faze u kojima se svi nalazimo te naglašava bit, a to je da je za njegovu blizinu potrebno moje “Da”  te da me On poznaje, ljubi, poziva, liječi i prihvaća. Svaki put iznova.

Vjerujem da ćete rado slušati ovu pjesmu i prebivati kroz nju u Očevim rukama, a sa mnom se i slaže moj sugovornik Ivan Đordić koji je dodao: “Kao što smo i napisali kada je pjesma objavljena, a to je da nas Otac zove sebi, nama nepojmljiv poziv jer smo povjerovali da moramo biti dobri, savršeni, bez grijeha da bismo došli njemu. Upravo suprotno, Bog gleda našu nutrinu i ne trebamo biti niti savršeni, niti jaki niti bez grijeha da bismo bili s njim. Bez njega ne možemo puno toga učiniti. Bog je jedini bez grijeha i savršen, za razliku od naše narav koja je pala, a naša duša je ranjena i odnos s Bogom Ocem je taj koji daje istinsku ljubav i sigurnost za sve što svakodnevno prolazimo. U životnom hodu sa njim postajemo bolje i izgrađenije osobe – to je plod odnosa.. Često tražimo svugdje samo ne u odnosu s njim, a njemu se vraćamo kroz euharistiju, ispovijed i osobnu molitvu. Ova pjesma je podsjetnik svakome od nas da se vratimo u ruke Boga Oca, Abbe svaki dan”.

Upravo suprotno, Bog gleda našu nutrinu i ne trebamo biti niti savršeni, niti jaki niti bez grijeha da bismo bili s njim. Bez njega ne možemo puno toga učiniti.

“Mnogi od nas možda nisu imali priliku doživjeli taj zagrljaj Oca, ali sigurno je to da imamo tu duboku čežnju. Nadamo se da će vam ova pjesma pomoći da se još više približite tom zagrljaju”, poručila je Paula Garić.

Pjesmu poslušajte ovdje: