Fra Dario Galić istaknuo je da kroz živote svetaca, kroz njihovo iskustvo, vidimo prolaz u Nebo. “Znanje je u našoj vjeri jako bitno, ali ono neće biti dovoljno, kao dvije ruke, na jednoj strani imamo znanje, a na drugoj nam treba iskustvo. Apostoli na početku stoje s Kristom, oni stoje u odnosu, imaju iskustvo da je Isus uskrsnuo, a sv. Benedikt, sv. Franjo i ostali imaju jako puno znanja, znanje nam treba, jer će znanje pomoći iskustvo, a iskustvo znanju da se produbi. Naša liturgija izrastat će kroz iskustvo Božjeg dodira i Božje blizine”, rekao je.

“Strast za Kristom obuhvatit će apostole i svece kroz njihovo vlastito iskustvo. Mi ulazimo u iskustvo Živoga Boga kroz liturgiju Crkve, kroz osobnu molitvu, kroz zajedništvo s Bogom”, istaknuo je.

Posebno je naglasio kako uvijek na početku svega stoji odnos s Bogom, odnos s onim koji je prisutan i živ. “Što čovjek više upoznaje Boga, njegovu ljubav i blizinu, ako je zdravo usmjeren kroz život Crkve, čovjek postaje sve više slobodna. Traži ono što mu istinski treba i to nalazi. Traži i prima, ozdravlja i biva sve slobodniji, biva sposoban za služenje. I upravo kroz iskustvo mi bivamo osposobljeni, a kroz znanje bivamo osposobljeni da možemo služiti. Prije nego krenemo služiti prije ga primamo u svojoj samoći i svome odnosu”, dodao je fra Galić.

“Postit, moliti, činit djela milosrđa, pretrpjeti, umirati sebi – to je bolno, ali bez toga umiranja sebi mi nećemo biti sposobni da nadnaravna Božja milost uđe u ovaj svijet. Krist se na križu razdao i okrenuo protiv sebe, dao se probosti, dao se poniziti, odbaciti i napustiti jer je u njemu gorila vječna ljubav. I svaki puta kada mi činimo isto ili slično u nama se nešto i buni. Nadnaravna Božja milost u ovaj svijet ulazi kada mi činimo protunaravne stvari”, pojasnio je.

Naglasio je da tada mi postajemo ljudi dubokog iskustva i više nema ne treba govoriti da je Isus živ, da je Duh Sveti živ. Te dodao da sve to vodi uvjerljivom kršćanskom životu i navještaju.

Ljudi koji izbjegavaju trpljenje bit će nesposobni za život. Ljudi koji izbjegavaju da umiru sebi bit će nesposobni za život jer će valovi doći sve veći i veći, a mi nismo naučili pobjeđivati ni one male.

“Ne može netko biti uvjerljiv o nekom ili nečemu, a da to nije susreo i da tu materiju ne poznaje. Ne možemo svjedočiti, ne možemo ni služiti uvjerljivo i s ljubavlju ako nema susreta, ako nema iskustva, ako nema unutarnje vatre Božje prisutnosti i njegove snage. I bez njegove bezuvjetne ljubavi nećeš biti sposoban, slomit će se. Ljudi koji izbjegavaju trpljenje bit će nesposobni za život. Ljudi koji izbjegavaju da umiru sebi bit će nesposobni za život jer će valovi doći sve veći i veći, a mi nismo naučili pobjeđivati ni one male. Zato ljudi danas pucaju, oni se lome jer nisu naučili, jer nisu spoznali i nisu primili ono što su trebali primiti i neće iznijeti plod života. Nadnaravna Božja milost ulazi u svijet u našoj nutrini kad mi činimo ono što je Krist činio”, pojasnio je.

Nadalje, rekao je kako nadnaravna Božja milost ispunjava i nadopunje sve ono što mi nemamo, a on ima i čini nas sposobnima za današnje vrijeme.

Umjesto nas nitko ne može odlučiti, umjesto nas nitko ne može postiti, moliti i veličanstveno za život izmoliti.

“Rastimo i u znaju i u iskustvu jer umjesto nas nitko u tome ne može porasti. Umjesto nas nitko ne može odlučiti, umjesto nas nitko ne može postiti, moliti i veličanstveno za život izmoliti. To traži nas jer živi čovjek je slava Božja i Bog ga želi obuzeti svega i kad e to događa mi se usklađujemo s vječnim i svetim i postajemo jedna od onih preko kojih ovdje i sad ulazi onaj koji je Vječni i Sveti.

U cijelosti nagovor poslušajte ovdje: