Dugogodišnji prijatelj Karmela, zlatojubilarac don Stjepan Bolkovac, SDB, posjetio je u subotu, 17. kolovoza 2024. godine, sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Posjet je započeo zlatomisničkim slavljem na kojemu je slavljenik, zajedno sa sestrama, zahvalio dobrome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj za 50 godina svećeništva, kao i za neumorno služenje Bogu, Crkvi i salezijancima.
Uz njega su asistirali ministranti: Tomislav Skender i Luka Balaško koji su ujedno i pročitali prvo čitanje i molitvu vjernika, dok su sestre pjevanjem animirale liturgijsko slavlje.
U poticajnoj homiliji, don Stjepan se osvrnuo na dar svećeništva te je između ostalog rekao i ovo: „Slavim poniznim i vjernim srcem poput Marije, svjestan da je sve Božji dar; zahvalnim srcem svjestan da je Boga hvaliti najveće u životu s čime možemo pokazati kome pripadamo i za kim hodimo… Gledajući tih mojih pedeset godina, sad sam svjestan kako je Bog bio dobar prema meni, u meni i u mnogima po meni. Drago mi je da sam mogao biti vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi, kako kažu naše salezijanske Konstitucije. To želim ostati i dalje, do svoje smrti; da svaki koji me susretne može računati s Bogom ,“ istaknuo je.
Nadalje je spomenuo da mu je posebna radost to što je današnje Evanđelje ono tipično salezijansko. Naime, Isusovi učenici su branili da mu donose dječicu. No, On je vidio drugačije, te im je rekao: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 19, 14). Naglasio je da je dječja duša najbolje ogledalo kako živjeti s Bogom, kako biti otvoren Bogu. Ako hoćemo vidjeti nebo, onda gledajmo u dječje oči. Bog i nebo se ogleda u dječjim očima. O tome nam govori i sv. Mala Terezija koja smatra da ostati pred Bogom dijete znači živjeti nebo, misli su zlatojubilarca.
Na kraju homilije preporučio se sestrama sa željom da i dalje bude dionik njihovih molitava i žrtava, kako bi se zajedno radovali svemu onome što Bog čini u nama i po nama.
Prije svečanog zlatomisničkog blagoslova don Bolkovac se još jednom zahvalio dragome Bogu i svim prisutnima na duhovnoj pratnji, te naglasio da je kroz deset godina dijelio sa sestrama i dobro i zlo; dobro da nas drži, a zlo da nas opominje da ostanemo vjerni Bogu. Zahvalio je također i svim vjernicima koji su ovo slavlje učinili tako lijepim, te je rekao između ostalog kako je vrijeme Božji dar i da smo svi pozvani koristiti ga za Boga i bližnjega.
Zlatnomisničko slavlje nastavilo se u govornici gdje su sestre čestitkom, pjesmom, druženjem i radošću srca obnovile svoje uspomene, osobito u zadnjih deset godina prijateljske suradnje i služenja don Bolkovca Karmelu u Brezovici.