"Od samog početka svojeg svećeničkog djelovanja, vlč. Marijan je izazivao kod mnogih mladih pažnju i želju da krenu u duhovno zvanje. I mnogi su radi njega krenuli u sjemenište i samostane, i iako nisu svi postali svećenici i časne sestre, danas su to uzorni i ugledni obiteljski ljudi", istaknuo je vlč. Bizek povodom 40 godina svećeništva Marijana Piskača.
Vlč. Marijan Piskač, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkom Resniku, proslavio je u nedjelju 28. srpnja 2024. četrdesetu obljetnicu svećeništva svetom misom u
svojoj rodnoj Župi sv. Margarete u Margečanu.
Uz domaćeg župnika Tita Damira Šmintića, koncelebrirali su vlč. Vladimir Trkmić koji je zaređen za svećenika zajedno s vlč. Piskačem, te trojica svećenika koji su nadahnjujući se primjerom
vlč. Marijana i sami postali svećenici: vlč. Ozren Bizek, vlč. Kristijan Tušek i vlč. Sebastijan Valjavec. Posluživao je trajni đakon Božidar Hadaš.
Dječak bez imena kojim se Gospodin poslužio da utaži glad tisuća je slika najbližih Božjih suradnika, slika svećenika koji su sve svoje predali Bogu i po čijim rukama se svaki dan događa najveće čudo, presveta misna žrtva.
U propovijedi je vlč. Bizek, župnik u Župi Novo Virje, protumačio evanđeoski odlomak o Isusovom čudesnom umnažanju kruha i riba, u središte stavio lik dječaka bez imena koji je Isusu predao sve što je imao, pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Gledajući duhovnim očima “te dvije ribice mogle bi biti dvije ruke koje ustrajno mole, strpljivo rade i služe, dvije noge koje prilaze Gospodinu u svetoj ispovijedi, dolaze na svetu misu, neumorno traže gladne, siromašne, odbačene, iznemogle…, ponizno obilaze bolesne, osamljene, povrijeđene”. A pet kruščića moglo bi biti “par riječi utjehe toliko potrebne ljudima koji su se našli u teškoj situaciji, pet osjetila kojima možemo čuti i vidjeti drugoga, opipati svetost, okusiti stvarnost, ili se ustegnuti od primamljivosti lažljivog duha zla, od požuda, ovisnosti i drugih napasti. Gledajući pak euharistijskim pogledom ovo čudo je slika čuda koje se događa na svakoj svetoj misi – čuda pretvorbe”, istaknuo je vlč. Bizek i nadodao: “Dječak bez imena kojim se Gospodin poslužio da utaži glad tisuća je slika najbližih Božjih suradnika, slika svećenika koji su sve svoje predali Bogu i ‘po čijim rukama se svaki dan događa najveće čudo, presveta misna žrtva’”.
Svećenički put obilježen križem
Opisujući zatim životni put slavljenika, “svećenika koji je imao hrabrosti dati ime tom dječaku i kojega je Isus pozvao da s Njim čini čuda”, vlč. Bizek je naglasio kako je vlč. Marijan rođen u skromnoj i pobožnoj zagorskoj obitelji s osmero djece, kao i to da je već početak njegovog svećeničkog puta bio obilježen križem, jer je samo dan prije odlaska u sjemenište morao sudjelovati na sprovodu vlastitog oca.
“Stasao je uz Gospodina i već je 40 godina od kada je vlč. Marijan Gospodinu pružio svoje dvije ruke i rekao svojih pet riječi: ‘Evo me, Isuse, mene pošalji!’ Još kao bogoslova obilježio ga je poseban Božji dar anđeoski glas za pjesmu”, kako je o njemu rekao dugogodišnji voditelj katedralnog zbora mo. Miho Demović. Za svećenika ga je 24. lipnja 1984. zaredio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, a Mladu Misu je slavio 29. srpnja 1984. u rodnim Gaćicama. Djelovao je kao kapelan u Župi sv. Nikole u Koprivnici (1984.-1991.),
a kao župnik u Zajezdi (1991.-2000,), Mihovljanu (2000.-2009.) i u Resniku (od 2009.)”, objasnio je propovjednik.
“Od samog početka svojeg svećeničkog djelovanja, vlč. Marijan je izazivao kod mnogih mladih pažnju i želju da krenu u duhovno zvanje. I mnogi su radi njega krenuli u sjemenište i
samostane, i iako nisu svi postali svećenici i časne sestre, danas su to uzorni i ugledni obiteljski ljudi, pravi vjernici i Hrvati, ali sudjelovati u Božjem planu i do sada imati iza sebe jedanaest
svećenika i dvije časne sestre, mislim da dovoljno govori”, istaknuo je vlč. Ozren, koji je i prvi u nizu tih svećenika. A propovijed je završio riječima: “Pred nama je Božji svećenik koji ne daje
samo mrvice, nego svega sebe. Koji ne čeka samo da Bog nešto poduzme, ne promatra diveći se kako Bog čini svoje, nego ozbiljno shvaća poziv na suradnju s Njime (…) Hvala ti, dragi brate
u Kristu, što si imao volje i snage kroz sve to vrijeme biti strpljiv, marljiv i uzoran pastir i svjedok, koji je snagu za svoje korake i nadahnuće za svoje dlanove crpio u Isusu Kristu”, zaključio je propovjednik.
Lijepo je biti svećenik
U svom govoru vlč. Marijan je zahvalio dragom Bogu što može biti u Njegovoj službi, spomenuvši se svih koji su ga pratili i koji ga prate na tom putu, od pokojnih roditelja, župnika u
njegovoj rodnoj župi, odgojitelja i nastavnika, školskih i sjemenišnih kolega, kao i kolega svećenika, pa do vjernika kojima je bio poslan. Istaknuvši kako Župa Margečan trenutno ima
trinaest živućih svećenika i pet redovnica, pozvao je djecu i mlade svoje rodne župe da se odazovu Isusovom pozivu i dođu u Njegov vinograd, a roditelje da neumorno mole na tu
nakanu, jer “lijepo je biti svećenik”.