Don Frane Bulić naš prvi školovani arheolog, epigrafičar, konzervator, učitelj i domoljub bio je profesor i direktor gimnazije u Splitu, ravnatelj Arheološkog muzeja te konzervator starina u Dalmaciji. Imao je velikog uspjeha u istraživanju stare Salone i starohrvatskog Solina. U Splitu je 1894. utemeljio društvo “Bihać”, u svrhu istraživanja domaće povijesti.

Don Frane Bulić rođen je u Vranjicu kod Splita, 4. listopada 1846. godine. Školovanje je započeo u glagoljaškom sjemeništu u Priku kod Omiša, a gimnaziju je završio u Splitu 1865. godine. Bogosloviju je studirao u Zadru od 1865. do 1869., kada je zaređen za svećenika. Iste godine započeo je studij klasične filologije i arheologije na Sveučilištu u Beču. Nakon završetka studija
1873. predavao je u gimnazijama u Splitu i u Dubrovniku od 1874. do 1877. godine. Osim predavanja latinskog, grčkog i hrvatskog jezika vodio je i gimnazijsku knjižnicu i školske numizmatičke zbirke. Zbog domoljubnog hrvatskog djelovanja austrijske su ga vlasti umirovile s mjesta ravnatelja gimnazije 1896. godine, ali je ostao na mjestu ravnatelja Arheološkog muzeja i konzervatora starina.

Djelovao je i politički. Nije bio političar, ali je nakon smrti don Mihovila Pavlinovića (1831.-1887.) biran za narodnog zastupnika splitske općine u Dalmatinskom saboru u Zadru, u dvama mandatima. Bio je i zastupnik u Carskom vijeću u Beču. Zalagao se za sjedinjenje Dalmacije i Banske Hrvatske. Razočaran politikom vođâ Hrvatske narodne stranke, zahvalio se na mandatu u
oba dva vijeća. Osnovao je fond za školovanje mladih arheologa za koje je kasnije osnovao Zakladu don Frane Bulića.

Arheolog, istraživač, domoljub

Don Frane Bulić kao arheolog bio je istraživač na terenu, konzervator i pisac znanstvenih, stručnih i popularnih radova. Putovao je po znamenitim arheološkim nalazištima Grčke, Male Azije, Sirije, Palestine i Egipta i surađivao s profesorima svjetskoga glasa. Većinu svoga slobodnog vremena posvetio je istraživanju antičkih i starokršćanskih spomenika Salone i starohrvatskih spomenika u srednjoj Dalmaciji.

U Saloni je otkrio više stotina epigrafskih spomenika, starokršćansko groblje u Vranjicu kod lokaliteta Crikvine, baziliku Sv. Anastazija, gradsku baziliku iz IV. stoljeća, biskupski stan i terme. Iskopao je starokršćansku baziliku iz V. stoljeća koju su sagradili solinski biskupi Simferije i Hezihije, baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani kršćanski mučenici iz Dioklecijanova vremena Dujam i Venancije.

U Rižinicama je otkrio (1891.) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira; istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. Na Otoku u Solinu otkrio (1898.) je sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana, koje su bile mauzoleji hrvatskih vladara.

Nadgrobni natpis kraljice Jelene, koji je don Frane pronašao i rekonstruirao glasi: “U ovom grobu počiva slavna kraljica Jelena. Ona je bila žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana, i vladala je kraljevstvom. Ovdje je bila sahranjena 976. godine od utjelovljenja Gospodnjega (…). Za života majka kraljevstva postade i majkom sirota i zaštitnica udovica…” (u Matija M. Vekić:
Sv. Dujam i car Dioklecijan, Zagreb, 2007., str. 10.)

Pisao je znanstvene, stručne i popularne članke. Najviše radova objavio je u Bullettino di archeologia e storia dalmata – Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Znatan je njegov prilog kronologiji salonitanskih i splitskih biskupa, osobito od kraja I. pa do kraja III.  stoljeća kad se tek utemeljuje Salonitanska biskupija.

FOTO: Matija Vekić

Autor je više samostalnih djela: Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca, spljetskih nadbiskupa (1882.), Hrvatski spomenici u kninskoj okolici… (1888.), Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij (1925.) itd. Objavio je više djela u koautorstvu: Kronotaksa solinskih biskupa (s J. Bervaldijem, 1912.), Palača cara Dioklecijana u Splitu (s Lj. Karamanom, 1927.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (s L. Katićem, 1929.). Od 1883. surađivao je naediciji Corpus inscriptionum Latinarum.

Bio je član mnogih akademija, znanstvenih ustanova i arheoloških društava: dopisni je član JAZU od 1887., a pravi član JAZU (danas HAZU) od 1925. godine, član Papinske akademije za arheologiju u Rimu, dopisni član Arheološkoga njemačkog društva u Berlinu, Rimu i Ateni, član Carskoga ruskog arheološkog društva u Petrogradu, od 1896. član je Antropološkog društva u Beču, od 1899. član Numizmatičkog društva u Beču, član Kraljevske akademije za arheologiju u Bruxellesu, od 1910. član Francuskog instituta u Parizu, od 1922. dopisni je član Srpske kraljevske akademije itd. Prigodom 75. obljetnice života posvećen mu je zbornik Strena Buliciana-Bulićev zbornik (1924.).

Može se reći da je don Frane Bulić bio prvi naš školovani arheolog svjetskoga glasa i jedan od posljednjih polihistora.

Bio je cijenjen u međunarodnim znanstvenim krugovima. To su potvrdili mnogi znanstvenici koji su došli u Split i Solin i sudjelovali na Prvom međunarodnom kongresu kršćanske arheologije, koji je on organizirao 1894. godine.

Jedan od petorice

Jedan češki intelektualac uvrstio ga je među petoricu velikih Hrvata, uz Ruđera Boškovića, Vatroslava Jagića, biskupa Josipa Jurja Sreossmayera i Ivana Meštrovića (J. Antolović: Primjeri i uzori, Svijetli likovi uma i srca, Zagreb, (1998.). Može se reći da je don Frane Bulić bio prvi naš školovani arheolog svjetskoga glasa i jedan od posljednjih polihistora.

Umro je u Zagrebu, 29. srpnja 1934. godine. Sprovod mu je u Splitu uz domaćeg biskupa Kvirina Klementa Bonefačića vodio tada, 1. kolovoza 1934., mladi nadbiskup zagrebački koadjutor Alojzije Stepinac.

FOTO: Matija Vekić

Nadahnuo je mnoge umjetnike koji su ga portretirali. Vlaho Bukovac naslikao mu je portret, ulje na platnu, po narudžbi bivših đaka splitske gimnazije koji su mu ga darovali u znak potpore nakon prisilna umirovljenja od austrijske vlade, dok je bio ravnatelj splitske gimnazije. Ivan Meštrović izmodelirao mu je poprsje koje se nalazi u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.

U Zagrebu mu je 1935. godine podignut spomenik, djelo Frane Kršinića, koji se i danas nalazi iza zgrade Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, s pogledom na Botanički vrt. Klasična gimnazija u Splitu nosi naziv Don Frane Bulić, kao i ulice u mnogim gradovima: u Solinu, Zadru, Makarskoj, Starome Gradu, Velikoj Gorici, Zagrebu-Popovcu, Bjelovaru itd.