Suština je da Crkva potiče na pobožnost Presvetom Sakramentu. Takva pobožnost, kroz posjete, klanjanje, znakove poštovanja klečanjem i činjenjem znaka križa, sve to potvrđuje uzvišenu prisutnost Gospodina u Presvetom Sakramentu.
Crkva ne pridaje bitnu razliku između molitve pred Svetohraništem i molitve pred Gospodinom kada se prikazuje u monstranci u euharistijskom klanjanju. Jedan vatikanski dokument o euharistiji kaže: “Izlaganje Presvetog sakramenta, bilo u ciboriju ili monstranci, privlači vjernike k svijesti o uzvišenoj Kristovoj prisutnosti i poziva ih na unutarnje zajedništvo s Njim. Stoga je to snažno ohrabrenje prema štovanju koje se duguje Kristu u duhu i istini” (Eucharisticum Mysterium, br. 60), piše Simply Catholic.
Dakle, oba oblika klanjanja su pohvalna no, iako nema suštinske razlike, može postojati subjektivno drugačije iskustvo. U klanjanju pred Presvetim Sakramentom izloženim u pokaznici postoji vizualni aspekt koji mnogima pomaže da ostanu usredotočeniji. U tom smislu netko može tvrditi da je euharistijsko klanjanje pred pokaznicom “bolje”. Ali, osobni čimbenici poput rasporeda ili sklonosti tišim, kraćim ili intimnijim posjetima također mogu utjecati na to što je bolje.
Suština je da Crkva potiče na pobožnost Presvetom Sakramentu. Takva pobožnost, kroz posjete, klanjanje, znakove poštovanja klečanjem i činjenjem znaka križa, sve to potvrđuje uzvišenu prisutnost Gospodina u Presvetom Sakramentu.