Johann Gregor Mendel rođen je na današnji dan 1822. u Šleskoj, u današnjoj Češkoj Republici. Podrijetlom je iz seljačke obitelji i jedino dijete te se od djetinjstva bavio vrtlarstvom. Vrlo rano lokalni učitelj i svećenik uočili su Mendelovu inteligenciju te su mu pomogli da nastavi školovanje. Očeva nesreća to mu je otežala jer je morao sam pronaći sredstva za upis na sveučilište. To je ponukalo mladog Mendela da se 1843. priključi redu augustinaca. Poštujući pravila reda, Mendel je izabrao i novo ime – Gregor.

Gregor Mendel je matematiku diplomirao 1850., no to isto ne uspijeva učiniti i u biologiji. Ipak, u svojim kasnijim istraživanjima primjenjivao je obje znanosti i tako i došao do otkrića koja su rodila novu granu biologije: genetiku. Usprkos ne položenom ispitu iz biologije, nadstojnik samostana šalje ga u Beč. Nažalost, niti nakon povratka iz Beča, Mendel nije uspio položiti učiteljski ispit. Zato se u samostanu u Brnu koji je imao staklenik i veliki vrt Mendel sve više vraća svojoj prvoj ljubavi – vrtlarstvu.

Baveći se vrtlarstvom, zainteresirao se za nasljeđivanja određenih osobina kod biljaka. Mendel se zapitao kako se i zašto neko svojstvo prenosi na potomke, a drugo ne. Tada je odlučio uzeti obični, jestivi vrtni grašak i njegovim uzgojem pokušao je shvatiti uzorak nasljeđivanja. Mendel je u samostanskom vrtu pratio rast i razvoj graška osam godina, promatrajući više od 30 tisuća jedinki. Neke je biljke pratio čak kroz sedam generacija. Nakon toga je koristeći matematičke formule nastojao otkriti pravila po kojima se osobine nasljeđuju. I u tome je uspio.

Rezultate svoga rada Mendel je objavio u obliku znanstvenog članka u malom znanstvenom časopisu iz Brna 1866. godine. Postojalo je samo 115 primjeraka toga časopisa pa ne čudi da se za Mendela i njegov rad nije čulo. Dvije godine nakon objavljivanja članka, Mendel je izabran za poglavara augustinskog samostana u Brnu te zbog prezaposlenosti više nije imao vremena za istraživanje. Nikada se više nije vratio eksperimentima te je preminuo 1884. godine. Znanstveni svijet priznao mu je zasluge tek 16 godina nakon njegove smrti.

Na temelju eksperimenata s graškom, Mendel je formulirao teoriju nasljeđivanja. Dokazao je da potomci od roditelja nasljeđuju ‘diskretne faktore’ (poslije nazvane genima), koji određuju njihova svojstva. Prvi je u genetička istraživanja uveo eksperimentalni i kvantitativni pristup, a njegova dva zakona smatraju se temeljnim zakonima genetike, poslije su po njemu nazvani Mendelovim zakonima. Tek su 1900. tri botaničara, H. De Vries, KE Correns i E. Tschermak, neovisno jedan o drugom, otkrili Mendelove rezultate i potvrdili ih pokusima.

Mendel je otkrio da su neka svojstva dominantnija od drugih. Tako je primjerice tamna kosa dominantno svojstvo, a svijetla recesivno. Zato je na svijetu sve manje plavih ljudi. Također dominantne su krvne grupe A, B, AB, a recesivno je svojstvo nula krvna grupa. Zato je uvijek manjak takve krvi jer je ona ujedno i najrjeđa, a može se transfuzijom dati svima.