Što, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. (Mt 19, 6)

Liturgija dana (16. kolovoza):

Prvo čitanje:

Ez 16, 1-15.60.63

Tako lijepa bijaše u nakitu mojem što ga odjenuh na tebe – i bludu se podade.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! Reci: Ovako Gospodin Bog govori Jeruzalemu, nevjernici: Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega, pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. Nijedno se oko na te ne sažali, niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: Živi! U krvi ti tvojoj rekoh: Živi! Razrasti se kao izdanak u polju! I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja — dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom — riječ je Gospodina Boga — i ti moja postade. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!
Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga odjenuh na tebe — riječ je Gospodina Boga. Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje, i uspostavit ću s tobom Savez vječni da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini!«

Psalam:

Iz 12, 2-3.4b-6

Odvratio se gnjev tvoj, Gospodine, i ti mene utješi!

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!

Evanđelje:

Mt 19, 3-12

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.«
Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral