Kaže se da su svi naši neuspjesi plod malodušja i nevjere. Kad izgubimo povjerenje onda počinjemo sumnjati, tonuti i postajati malodušni i nevjerni. Pitamo se što je to svetoga Tomu apostola obratilo od nevjere, malodušja i kako je njegov život nakon obraćenja postao sama vjera i ljubav. Kako je od sumnjivog Tome postao čovjek duboke vjere, gorljivi propovjednik i mučenik svete Crkve te kako je tom prilikom, kad su mu se otvorile duhovne oči, prvi od apostola rekao da je Isus Bog!
Da se vratimo u njegovo doba i pogledamo tadašnje prilike, Toma se rodio kao i većina drugih apostola u Betsaidi, malom ribarskom mjestu uz Genezaretsko jezero. U Evanđelju mu se spominje nadimak Didim, što znači blizanac, jer se rodio zajedno sa sestrom. Bio je ribar kad ga je Isus pozvao da ga slijedi. Bilo je to malo kasnije nego što je Isus pozvao Petra i brata mu Andriju te Jakova i brata mu Ivana.
Toma se odazvao Isusovu pozivu, ostavio sve svoje i slijedio Isusa i širio njegov Nauk. U Svetom pismu se spominju tri dirljiva događaja iz života sv. Tome: Prvi događaj je onaj, kad je Isus oživio mrtvog Lazara, pozvao ga u život. Drugi događaj jest Posljednja Večera. Isus je rekao da odlazi Ocu, da treba da pogine i uskrsne. Toma to nije razumio, pa je rekao: „Gospodine, ne znamo kuda ideš i kako možemo znati put.“ Nije znao da je Isus Put, Istina i Život. Treći događaj iz života sv. Tome jest događaj koji se dogodio nakon Isusove smrti, kada se Isus javio apostolima nakon svoga slavnog uskrsnuća, a Toma nije tada bio s njima. Vjerojatno je bio toliko ošamućen da je kao izgubljen sam lutao uokolo. Nakon osam dana apostol Filip ga je nagovorio da dođe k ostalim apostolima. Rekao mu je da je Isus uskrsnuo i Toma je došao k ostalim apostolima, koji su mu isto potvrdili da su vidjeli Gospodina svojim očima. Toma im je rekao da ne će vjerovato dok se sam ne uvjeri i dok ne stavi svoj prst u Njegove rane.
Kad je Isus drugi put kroz zatvorena vrata došao k apostolima i Toma je bio među njima. Isus, pravi Bog i Čovjek, znao je da Toma ne vjeruje pa mu je rekao: „Stavi prst svoj u rane moje na rukama i nogama i pruži svoju ruku i metni je na probodena rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.“
Tomu su te Isusove riječi snažno dotakle. Iznenađen i dršćući se primakao Gospodinu, dotakao ga se i kao pogođen umah su mu se otvorile duhovne oči i on se obratio i poniznim glasom rekao: „Isus moj i Bog moj!“ Tad je povjerovao u uskrsloga Isusa i od nevjernog čovjeka postao osvjedočeni i gorljivi vjernik. Isus mu je tada rekao: „Kad si vidio, povjerovao si. Blago onima koji vjeruju a da nisu vidjeli!“
Nakon Duhova, Toma je s ostalim apostolima išao propovijedati Evanđelje među pogane. Najprije je išao Parćanima, Međanima, Perzijancima i zatim Indijcima. On je tada kao osvjedočeni apostol pronio Evanđelje sve do juga Indijskog potkontinenta, gdje je utemeljio zajednicu kršćana koja i danas ima svijest o tome da su nasljednici pravoga Boga, i da im je vjeru donio apostol Toma.
Toma je priveo na kršćansku vjeru mnoge pogane i time izazvao zavist lokalnoga poganskog kralja u Kalamini, koji ga je osudio na smrt i dao da se pogubi. Tomu su izranili s mnoštvom strelica, tako da je u velikim bolovima umro. Tako je svojom krvlju posvjedočio za Isusa Krista-živoga Boga i postao mučenikom Crkve.
Ti Kršćani jugozapadne Indije sebe i danas nazivaju Tominim kršćanima. U Indiji ima Kršćana, malo u postotcoma, ali najviše ih je na jugozapadu Indije u današnjoj indijskoj saveznoj državi Kerali. I danas se u blizini grada Madrasa, u indijskoj saveznoj državi Tamil Nadu, može vidjeti uzdignuti Križ na mjestu gdje je sv. Toma podnio mučeništvo.