Bio sam na samom kraju, blizu vrata. Računao sam da ću prije izići, a možda uhvatim tramvaj dok ne nastane gužva na stanici. Činilo se praktično, a, opet, tu sam. Te nedjelje sam bio sam, a inače sam redovito išao s prijateljima. Zazvonilo je, procesija je krenula, donosi portal fra3. Pričestio sam se. Vratio sam se natrag na mjesto na kojem sam bio. Zbor je pjevao, a uz njih puna crkva većinom mladih ljudi. Prva ljubav opet te zove… Podigao sam glavu prema zidu na kojem je projektor prenosio tekst pjesme, jer nisam znao pjesmu. Misa je završila. Idite u miru! Otišao sam, al’ nikako u miru. Tek je tada krenuo nemir.

Odlučio sam ići pješke, nije više bilo žurbe. Hodao sam, a nisam htio nikamo stići. Nije me bilo briga što imam ujutro faks, a popodne posao. Nisam ni zaspao. Prva ljubav opet te zove… Sve je dobro, a ja nisam. Pet riječi, daj šta si?

Noć je duboko pokrila grad i studentski dom je ušao u svoj mir nakon vikenda i isprazne galame, jer obaveze su sutra i realnost čeka. Napravio sam nescafé, jer nije mi se dalo pravit tursku, lakše je iz vrećice zamutit. Nigdje nitko. Sjeo sam kraj prozora i po tko zna koji put gledao u onaj bor i lipe. Prva ljubav opet te zove… Sjedio sam dugo. Zaspao sam kad me umor u potpunosti svladao. Nisam otišao ni na faks ni na posao. Možda je to najopravdaniji neodlazak u mom životu. Nije me više bilo briga. Nisam mogao.

Utorak kao utorak. Faks. Bio sam prva dva sata, ništa nisam ni zapisao ni čuo, a gledao sam u profesora kao najuzorniji student. Nisam više htio bit na predavanjima. Ustao sam, izišao na ulicu nemirne duše i gotovo kao u podsvijesti krenuo prema crkvi u Petrovoj ulici. Vrata su bila otvorena. Kleknuo sam i samo se prekrstio. Ne znam koliko sam dugo bio unutra. Izišao sam i po prvi put sebi priznao: „Dobro, može to bit, al’ teško.“

Pokucao sam na vrata jedne župe i tražio razgovor. Kaže svećenik: „Može, ako hoćeš možemo i šetajući razgovarati.“ Kontam se u sebi: „More moj velečasni. Samo da ti meni potvrdiš što ja mislim i dobro će bit sve.“ Kažem ja njemu: „Može, hvala vam!“ Pored crkve smo šetali. Pričao sam mu sve, računajući sve su to samo male gluposti i on će me razumjet i potvrdit ono što mislim. Prva njegova rečenica, nakon strpljivog i pomnog slušanja, bila je: „Znaš, Bog zove kroz male stvari i događaje tako da ti ih duboko utisne u srce, a nekom drugom ne bi ništa značile.“ O, ne! Nemoj mi samo o pozivu! Šutio sam. Pred kraj razgovora, rekao je: „Ja mislim da je to ozbiljna stvar, a evo ti vidi, pomolit ću se za tebe. Ne boj se!“ Otišao sam s još većim nemirom. Prva ljubav opet te zove… Kasnije sam nazvao prijatelja fratra koji me zna još od sjemenišnih dana, računao sam ovaj svećenik me ne zna, prvi put me vidi. Prijatelj mi je rekao: „Kazat ću ti jednu biblijski govoreći: ‘Dopusti Gospodinu da ti otvara putove kao Mojsije, hrvaj se s njim kao Jakov i ne boj se sanjati kao Josip.’ Ne boj se!“ Bdio sam nad tom rečenicom kad smo završili razgovor. Nisam htio ni mislit o tome, a kamoli se hrvat i mijenjat putove, a san bi pripisao napornom danu. Priznao sam sebi i Njemu: „Ne mogu više. Želim Te poslušat.“

Priznajem.

Otišao sam jer sam slušao samo sebe. Uvjerio sam samoga sebe. Ono što si tražio da ostavim, gledao sam kao razlog da odem. Nisam Te tražio, nisam više molio. Tvoju Riječ nisam slušao, a kad bi ju čuo, mislio sam: „Dobro je to, ali za nekoga drugog.“ Idem, imam život ispred sebe, tisuću prilika i mogućnosti. Obitelj, žena, djeca – to je to! A Ti kao da si na to rekao: „Vidim da je sve to dobro. Jutro. Dan novi.“ Gledao sam samo ono što ostavljam, a ne ono što dobivam – Tebe. Računao sam na bol odricanja, a ne na radost zajedništva s Tobom. Postao sam frustriran jer nisam prihvatio odricanje. Odricao sam se, a nisam želio znati zašto, poradi čega? Razumijem svetoga Augustina kada kaže: „Ljubavlju razriješi što si iz straha svezao.“ Sada znam: tvoja je volja mir naš.

Ti si ono bio kad sam spremao kolokvij iz Teorije države kada sam čitao razne teorije o državama i između njih Augustinovu teoriju o Državi Božjoj pa kad sam u zagradi pročitao šalu nekoga studenta: „Onda je najbolje ostavit sve i poći u samostan moliti Boga za ovaj svijet.“ Zatvorio sam skriptu i otišao na pauzu, a nisam bio umoran, nego si dirao moje srce koje je bježalo od Tebe. Ti si ono bio toliko puta kad se pila najbolja boca pića, a izlazak najzabavniji – bio si najbolja misao svijeta – mislio sam tada na Tebe, a krio se iza gutljaja više. Ti si ono bio u najljepšem zaljubljenom zagrljaju, mislio sam na Tebe, a nisam htio priznat, nego sam nastavio brojat zvijezde. Ti si ono bio u najljepšim svjetlucavim očima, bio si sjaj za kojim sam čeznuo, a krivo sam gledao. Ti si ono bio kada bi netko kritizirao Crkvu, a mene bi steglo oko srca, znao sam da je ona Tvoje Tijelo, a šutio sam. Ti si to bio, da Ti!

Nije mi svijet dao odgovor, a mislio sam da ću dobiti život. Odgovorio si Ti! Samo Ti, koji možeš dati smisao životu, možeš reći: „Dođi, slijedi me!“ Kada si me prvi put zvao, odveo si me u dubine, nisi mi govorio o poteškoćama odricanja u početku, jer si očito htio istaknuti najvažnije, a to je slijediti Tebe i doći u Tvoje Kraljevstvo. A kasnije, kada sam pobjegao u plićak tražiti ulov poput Petra, nisi se ustručavao doći u glib moga života kako bi me s obale zvao preko onih koji su osjetljiviji na tvoj zov te su mi govorili: „Gospodin je!“ Stajao si na obali moga života i nije Te smetala magla kroz koju te nisam vidio. I jasno mi je kada sveti Augustin kaže: „Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.” Učitelju, hvala Ti!

Molim te da se odazovu oni koje ti zoveš, a znam da zoveš. Nama koji, darom tvoje ljubavi i milosti, idemo za Tobom, slabi i grešni, daj vjeru da Tvoja Riječ bude naša utjeha, Tvoje Tijelo naša hrana. Prva ljubav opet te zove…

„Nova zora dolazi

zovu žetve velike

tko je taj

koji dat’ će ti snage

da mu nosiš plodove

Prva ljubav opet te zove

da ti krila podigne

prva ljubav opet te zove

da joj piješ izvore

Uzmi mir, ako trebaš

dođi

umoran, žedan, dođi

ne moraš ništa činiti“