Ljeto je tu i, svi ćemo se složiti, vrijeme je za zasluženi odmor nakon radne, školske, akademske, poslovne, pastoralne… godine. Ako sam pošteno, vrijedno i odgovorno obavljao svoje zadatke, sada je definitivno vrijeme za odmor. Ponajprije, što me je umorilo? U školi i na fakultetu imao sam predavanja, zadaće, kolokvije, ispite… koji su zahtijevali određeni trud, i ako sam ozbiljno tome posvetio, tijelo i duša sigurno su donekle “potrošeni”.

Umor / Foto: Unsplash

Ako sam na poslu, iz tjedna u tjedan, ili iz dana u dan, predano obavljao povjerene mi zadatke, moralo je doći do određenog zasićenja. Ako sam sudjelovao u odgoju skupine djece, svakodnevno višesatno bavljenje njima ostavilo je, svakako i predivnih uspomena, ali i traga na mojem tijelu ili psihi. Ako sam, kao svećenik, odgovorno pristupao svojoj službi, onda su mi tjedni župni vjeronauci, česti pohodi bolesnicima, sva vjenčanja i sprovodi te silna župna administracija ukazali na granice mojih ljudskih snaga.

Od ljenčarenja nema koristi

I upravo tu je rješenje i putokaz do odmora. Naime, nikada se neće dobro odmoriti onaj tko misli da će se uistinu odmoriti samo ljenčarenjem na plaži, ispijanjem napitaka na nekom predivnom mjestu ili kupanjem u moru ili toplicama. Odmor je nešto drugo.

Odmor je daljnji rad na sebi, samo na drugi način i na drugom području. Odmara se čovjek koji nešto novo doživi, pročita novu knjigu, upozna nove ljude ili nauči neku novu vještinu.

Čitanje / Foto: Pixabay

Ako sam imao poteškoća u školskom ili studentskom životu, možda su ljetni mjeseci prilika za produbljivanje barem jedne teme koja mi je slabije išla tijekom godine. To ne znači da ne smijem na neko vrijeme ostaviti knjige, ali ne bi se smjelo dogoditi niti da ih potpuno odbacim do rujna ili listopada.

Odmor tijela i odmor duha

Ako sam na poslu imao teške dane, fizički odmor mi je svakako potreban, ali važnije je duh i psihu osloboditi razmišljanja o problemima na poslu. Svakako nije mudro od početka odmora razmišljati što će me sve dočekati kad se vratim. Kolege su takvi kakvi jesu, mogu samo od Boga primiti snagu da bih uspio promijeniti svoj odnos prema njima. U povjerenu župu najesen ću se vratiti s novim poletom samo ako sam na odmoru svoju snagu i okrjepu tražio od Boga, u tišini i smirenosti.

Dođite k meni svi umorni i Ja ću vas odmoriti. Jaram je moj sladak i breme je moje lako.

Foto: Screenshot ‘The Chosen’

Tim riječima Isus me u evanđeljima poziva da svoj odmor provedem s Njime. Možda mi ove godine – ili nikada – neće biti moguće negdje otići na mjesec dana u tišinu, ali vjerujem da svakoga dana na odmoru mogu naći pola sata za kratku šetnju, sam ili s voljenom osobom, za tihi razgovor s Bogom, zahvalu i predanje. Tada će se otvoriti i prilike za čitanje novih knjiga, upoznavanje novih ljudi, učenje novih vještina i povratak na posao neće mi biti isti – zato što ja neću biti isti.

Ljubav je način

Ako ima roditelja brojne male djece koji misle da je ovo znanstvena fantastika, priznajem da im neće biti lako – ali nije ni nemoguće. A korist od navedenoga svima može biti silno velika. Najvažnije je posvetiti se ljudima oko sebe, jer ljubav je ono što se umnaža dijeljenjem, i svako dobro koje učinim drugome, neće ostati bez ploda.

Odmor je potreban i tijelu i duši i duhu čovjekovom. Ali najvažniji je duh, jer on oživljava i i tijelo i dušu.

Božja priroda / Foto: Pixabay

Zato pronađi vremena za molitvu, barem pet ili petnaest minuta, i mirno zahvaljuj Bogu na svemu što jesi i što imaš. Tada ti povratak u školske ili fakultetske klupe, na radno mjesto ili u svakodnevicu neće biti težak, nego blagoslovljen i oplemenjujući.

Neka dobri Bog udijeli odmor tvome tijelu i tvome duhu. Gospodin ti dao mir!