Usvajanjem Milenijskih ciljeva razvoja 2000. godine, postignut je napredak, ali potrebno je napraviti još mnogo toga. Agenda 2030. je veoma ambiciozna: ideja vodilja je ne samo smanjiti već i iskorijeniti siromaštvo, te uključuje visoke rezultate u zdravstvu, obrazovanju i ravnopravnosti spolova. Ti su ciljevi univerzalni i primjenjivi u svim zemljama i kod svih ljudi. Agenda također uključuje i pitanja koja nisu bila dio Milenijskih ciljeva razvoja kao što su klimatske promjene, održiva potrošnja, inovativnost te važnost mira i pravde za sve. U ovom smislu je potpisivanje Pariškog sporazuma vrlo važno za ostvarivanje ciljeva, donosi portal odgovorno.hr.

Europska unija se obvezala kako će raditi na provedbi Agende 2030. unutar EU-a (npr. budućim inicijativama EU-a, među ostalim, strategijom kružnog gospodarstva koja  je usmjerena na promicanje održivih modela proizvodnje  i  potrošnje) te  u  okviru  vanjskih  politika  EU-a  podržavanjem  provedbe ciljeva u drugim zemljama, posebno onima kojima je to najviše potrebno.

Doista, kroz povijest smo bili svjedoci mnogih ideologija koje su se predstavljale i nastupale na takav, utopijski način, a u svojoj srži bile nešto posve drugo.

Ciljevi održivog razvoja imat će svoje mjerljive pokazatelje i podciljeve u  okviru alata  za  upravljanje,  koji  će  pomoći zemljama  pri  razvoju  strategija  i  alociranju  potrebnih sredstva kao i za mjerenje napretka prema održivom razvoju, ali će pomoći i u definiranju odgovornosti svih dionika za postizanje tih ciljeva. Svaka zemlja treba odabrati određen broj i raspon komplementarnih nacionalnih pokazatelja koji najbolje odgovaraju njenim potrebama  i sposobnosti za prikupljanje  i analizu podataka. Očekuje se da stručna skupina završi proces definiranja pokazatelja do ožujka 2016. Svaki pokazatelj se ocjenjuje po izvedivosti, prikladnosti i važnosti.

Koji su ciljevi?

Cilj 1. Iskorijeniti siromaštvo svuda i u svim oblicima

Cilj 2. Iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšanu ishranu te promovirati održivu poljoprivredu

Cilj 3. Zdravlje – Osigurati zdrav život i promovirati blagostanje za ljude svih generacija

Cilj 4. Osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje te promovirati mogućnosti cjeloživotnog učenja

Cilj 5. Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojke

Cilj 6. Osigurati pristup pitkoj vodi za sve, održivo upravljati vodama te osigurati higijenske uvjete za sve

Cilj 7. Osigurati pristup pouzdanoj, održivoj i suvremenoj energiji po pristupačnim cijenama za sve

Cilj 8. Promovirati uključiv i održiv gospodarski rast, punu zaposlenost i dostojanstven rad za sve

Cilj 9. Izgraditi prilagodljivu infrastrukturu, promovirati uključivu i održivu industrijalizaciju i poticati inovativnost

Cilj 10. Smanjiti nejednakost unutar i između država

Cilj 11. Učiniti gradove i naselja uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim

Cilj 12. Osigurati održive oblike potrošnje i proizvodnje

Cilj 13. Poduzeti hitne akcije u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica

Cilj 14. Očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održiv razvoj

Cilj 15. Zaštititi, uspostaviti i promovirati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, suzbiti dezertifikaciju, zaustaviti degradaciju tla te spriječiti uništavanje biološke raznolikosti

Cilj 16. Promovirati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj, osigurati pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, odgovorne i uključive institucije na svim razinama

Cilj 17. Ojačati načine provedbe te učvrstiti globalno partnerstvo za održivi razvoj

Što se zapravo događa?

Ciljevi ove Agende predstavljaju svojevrsnu utopiju – idealno stanje. Stanje u kojem se stvara neka “nova ljubav”, odnosno njeno novo značenje, dok ono što ona zaista jest biva smatrano zadrtim i tradicionalnim, odnosno – vrijednim odbacivanja. Mislim da je dobro u ovom promišljanju spomenuti da, povijesno gledano, ovo i nije prvi pokušaj utopije. Doista, kroz povijest smo bili svjedoci mnogih ideologija koje su se predstavljale i nastupale na takav, utopijski način, a u svojoj srži bile nešto posve drugo.

Iskrivljeno razumijevanje čovjeka vodi i ka krivom razumijevanju zajednice, a onda i obitelji. Svaki govor o čovjeku bez govora o Bogu čovjeka ne oslobađa već naprotiv, zarobljava, čineći ga sredstvom u propagiranju bilo koje ideologije.

Ovdje ne želim komentirati svaku od tih ideologija, ali zbog samog boljeg razumijevanja ove teme, kratko bih se zadržao na socijalizmu i onome što je obećavao. Socijalizam je, s obzirom na radničko pitanje u kasnom 20. stoljeću pretpostavljao ukidanje privatnog vlasništva, a društvo bi se gradilo na ukupnosti vlasništva koje je društveno. Društvo koje raspolaže tim dobrima, pojedincima treba osigurati samo uvjete da rade te da od rada zarađuju i žive.  Time je zapravo ta filozofija dokinula nešto što je određeno Božanskim i prirodnim zakonom.

S obzirom na samog čovjeka i njegovo ustrojstvo to je pogrešno. Socijalizam ne razumije čovjekovu slobodu (ranjenu grijehom, sklonom zlu) te činjenice da je čovjek potreban otkupljenja. Ova je ideologija imala optimističnu sliku čovjeka, niječući pritom čovjekovu potrebu za transcedentnim. Na primjeru ove jedne ideologije jasno je zaključiti da to, iskrivljeno razumijevanje čovjeka vodi i ka krivom razumijevanju zajednice, a onda i obitelji. Svaki govor o čovjeku bez govora o Bogu čovjeka ne oslobađa već naprotiv, zarobljava, čineći ga sredstvom u propagiranju bilo koje ideologije.

Promišljajući ovako, ne mogu se ne zadržati na točki broj 5 u kojoj stoji: Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojke. 

Kada govorimo o stvaranju čovjeku iz perspektive Sv. pisma, niti na jednom mjestu kao ovdje istina o čovjeku nije sažeta u njegovoj najosnovniji definiciji. Bog nije samo stvorio samo čovjeka, nego i njegov spolni identitet (muško i žensko stvori ih). Ono što čini sastavni dio ljudskog spolnog identiteta čini vrhunac stvaranja – čovjek ulazi u partnerski odnos s Bogom, a onda i s drugim. Stvoreni smo dakle kao muško/žensko i kao plodan muškarac/žena. Čovjeka se po pitanju njegove spolnosti ne može i ne smije fragmentirati po bilo kojoj razini. O čovjeku stoga se može govoriti samo cjelovitom antropologijom. Imaju li to na umu provoditelji ove Agende?