U kraljevstvo nebesko će ući onaj koji vrši volju Oca mojega. (Mt 7, 21)

Liturgija dana (27. lipnja):

Prvo čitanje:

2Kr 24, 8-17

Jojakima i sve sposobne ljude odveo je babilonski kralj u prognanstvo u Babilon.

U one dane: Jojakimu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehuštat, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. On je činio što je zlo u očima Gospodinovim, sve kao što je činio i njegov otac.
U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen. Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakim izišao pred babilonskog kralja — on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani — a babilonski ga kralj, osme godine svojega kraljevanja, zarobi. On je odnio sve iz riznice Doma Gospodnjega i iz riznica kraljevskog dvora, i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za Svetište Gospodnje. Tako se ispunila riječ Gospodnja. Odveo je u prognanstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. Odveo je Jojakima u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u prognanstvo u Babilon. Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u prognanstvo. Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakima njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

Psalam:

 79,1-5.8- 9

Zbog slave imena svojega, Gospodine, oslobodi nas!

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema,
i ne bijaše nekoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smiloyanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša.
Zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Evanđelje:

Mt 7, 21-29

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neće u kraljevstvo nebesko ući
svaki koji mi govori:
‘Gospodine, Gospodine!’,
nego onaj koji vrši volju Oca mojega,
koji je na nebesima.
Mnogi će me u onaj dan pitati:
‘Gospodine, Gospodine!
Nismo li mi u tvoje ime prorokovali,
u tvoje ime đavle izgonili,
u tvoje ime mnoga čudesa činili?’
Tada ću mu kazati:
‘Nikad vas nisam poznavao!
Nosite se od mene,
vi bezakonici!’
Stoga, tko god sluša ove moje riječi
i izvršava ih,
bit će kao mudar čovjek
koji sagradi kuću na stijeni.
Zapljušti kiša,
navale bujice,
duhnu vjetrovi
i sruče se na tu kuću,
ali ona ne pada.
Jer — utemeljena je na stijeni.
Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,
a ne vrši ih,
bit će kao lud čovjek
koji sagradi kuću na pijesku.
Zapljušti kiša,
navale bujice,
duhnu vjetrovi
i sruče se na tu kuću
i ona se sruši.
I bijaše to ruševina velika.«
Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral