Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. (Mt 7, 12)

Liturgija dana (25. lipnja):

Prvo čitanje:

2Kr 19, 9b-11.14-21.31-35a.36

Grad ću ovaj štititi, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.

U one dane: Sanherib kralj asirski, uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ta čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?«
Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija pred Gospodinom ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
Prikloni uho, Gospodine, i počuj,
otvori oči, Gospodine, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodine, Bog jedini.«
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog. Evo riječi što je Gospodin kaza protiv njega:
Prezire te, ruga ti se
djevica, kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,
sačuvani s gore Siona.
Sve će to učiniti ljubomora Gospodnja!
Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:
U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući — Gospodnja je riječ.
Grad ću ovaj štititi, spasiti ga,
sebe radi i rad sluge svoga Davida.«
Te iste noći iziđe Anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.
Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

Psalam:

48,2-4.10-11

Bog utvrđuje grad svoj dovijeka.

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
nek se raduje brdo Sionsko!

Evanđelje:

Mt 7, 6.12-14

Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne dajte svetinje psima!
Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama
pa se okrenu i rastrgaju vas.
Sve, dakle, što želite
da ljudi vama čine,
činite i vi njima.
To je, doista, Zakon i Proroci.
Uđite na uska vrata!
Jer široka su vrata
i prostran put
koji vodi u propast
i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata
i tijesan put
koji vodi u Život
i malo ih je koji ga nalaze!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral