Sv. Margareta iz Cortone (1247. – 1297. ), zbog sličnosti života sa Sv. Marijom Magdalenom, naziva se “franjevačka Marija Magdalena”. Mističarka je iz 13. stoljeća koja je uspjela izgraditi bolnicu za bolesne i siromašne i osnovati Udrugu “Poverella” – siromašnih djevojaka koje su posluživale bolesnike i siromašne u toj bolnici.

Rođena je 1247. godine u Lavianu, u Toskani. Majka joj je umrla kad je imala osam godina. Otac joj se ponovo oženio, a maćeha ju je zlostavljala. Jednoga je dana Margareta je pobjegla s jednim plemićem i s njim živjela devet godina. U tom nezakonitom braku dobili su i sina koji je, poslije očeve smrti i majčina obraćenja, postao franjevac. 

Meksikanac Joaquin Antonio Peñalosa u knjizi Sveci ljubitelji životinja, (Đakovo 1995.) piše da je plemić bio Vilim Pecora, markiz Del Monte, koji je živio u Montepulcianu, da ju je okitio sjajnim biserima i da joj je jedne olujne noći priredio grešni bijeg. Kaže da je Margareta bila lijepa kao princeza: “Lice joj je bilo savršeno ovalno, uokvireno vranom kosom. Bila je ljupka hoda i gipka tijela. Prsti su joj bili dugi, umjetnički oblikovani, kao na antičkim kipovima.”

Nakon desetak godina zajedničkoga života dogodila se teška nesreća te je njezin nezakoniti suprug ubijen u lovu. Na mjesto nesreće dovukao ju je njegov pas, pa se ona u umjetnosti prikazuje s psom. Taj ju je događaj toliko pogodio, dotakla ju je Božja milost, da je odlučila promijeniti život. U roditeljsku kuću nije se mogla vratiti, pa se obratila franjevcima za savjet. Stupila je u Franjevački treći red i u Cortoni se posvetila vrlo oštrom pokorničkom životu. O tome je pisao njezin duhovni učitelj i životopisac fra Giunto Bevegnati: “Često je (on) morao intervenirati da suspregne žar njezine pokore, bičevanja, postove, prekomjerni rad i duga bdijenja. Podigla je bolnicu za kortonsku sirotinju.” (u B. Duda: Sveci i blagdani franjevačkog kalendara, Brat Franjo, Zagreb, 2000.).

Posljednjih desetak godina svoga života provela je povučena u samoću, potpuno se predajući kontemplativnoj molitvi. Doživljavala je mistične zanose i čula Isusov glas. Zapisala je objavu Isusovu koja fascinira, objavu kakav bi trebao biti Manji brat – sin svetoga Franje. “Čovjek od istine, čista srca … koji vrijeme koristi za molitvu, časoslov, misu, propovijedanje i ispovijedanje… koji ljubi siromaštvo i poslušnost…”

Sv. Margareta umrla je u pedesetoj godini života, 22. veljače 1297. godine i pokopana je u Cortoni. Svetom ju je proglasio papa Benedikt XIII. 1728. godine. Nebeska je zaštitnica Cortone, gdje se štuju tjelesni ostaci. Zapisano je da je tamo hodočastio i sam Dante Alighieri (1265.-1321.)