Sin Čovječji gospodar je i subote. (Lk 6, 5)

Liturgija dana (2.lipnja):

Prvo čitanje:

Pnz 5, 12-15

Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!

Ovo govori Gospodin:
»Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.«

Psalam:

81, 3-8a. 10-11a

Kliknite Bogu, jakosti našoj!

Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!

Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.

»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.

Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«

Drugo čitanje:

2 Kor 4,6-11

Život se Kristov u tijelu našem očituje.

Braćo!
Bog koji reče: »Neka iz tame svjetlost zasine!«, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.

Evanđelje:

Mk 2, 23 – 3, 6

Sin Čovječji gospodar je i subote.

Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral