Na početku emisije doc. dr. Josip Bošnjaković kazao je da sreća i blaženstvo nisu isto te dodao: “Blaženstvo vežemo uz duhovnost i teologiju, a ako govorimo o sreći ona je više prisutna u svakodnevnom govoru. Imaju nešto zajedničko, ali nisu isto”.

Govor na gori

Na pitanje što Isusovo blaženstvo želi odgovorio je: “Čovjekovu ljepotu da upozna Boga i da to govori drugima. Rijetko tko dolazi na terapiju jer je zadovoljan životom dolaze da poboljšaju život. Blaženi su oni koji služe drugima i tu izvire sreća našeg života, to nam donosi sreću i mir. Sretan život je posljedica odluke živjeti za druge. Sreća je posljedica naravnoga života za druge. Ostvaren život i sretan život uključuje puno toga što mi ne vidimo. Ukorijenjenost u Bogu donosi zadovoljstvo”.

Ukorijenjenost u Bogu donosi zadovoljstvo

Pojašnjavajući večerašnju temu naš gost je rekao: “Jedna od naših osnovnih potreba za zadovoljan život jest da budemo negdje viđeni, da smo primijećeni. Važno je voditi brigu jedni od drugima”.

Pojašnjavajući Isusovo blaženstvo naglasio je: “Blago siromasima duhom bi značilo blago onima koji su svjesni da bez drugih u životu ne mogu. Blago onima koji su svjesni da su potrebni drugih i da ne mogu bez drugih, da smo upućeni jedni na drugoga. Veliko je bogatstvo biti siromah u tom smislu. Osoba je svjesna da su joj u životu potrebni drugi. Mi smo nužno upućeni jedni na druge. Blago onima koji razumiju da u lucima drugih mogu pronalaziti sebe i drugi u njihovim licima. Ne misli se na siromaštvo u razumijevanju nego koji razumiju da su nužno upućeni jedni na druge. Netko tko je agresivan je velika slabost koji na neki način svojom agresijom govore da ne mogu bez drugih”.

Mi smo nužno upućeni jedni na druge. Blago onima koji razumiju da u lucima drugih mogu pronalaziti sebe i drugi u njihovim licima.

Siromaštvo duhom

Posebno je naglasio da to nije manjak nečeg materijalnog i dodao: “Samo puna posuda ne može ništa primiti samo prazne posude su sposobne nešto primiti. Siromaštvo duhom znači svijest da me drugi obogaćuju”.

Dodao je da to onda znači da zahvaljujući drugom imam i materijalno.

“To je kvaliteta kraljevstva nebeskog i bit svjestan potrebe drugih i da znam da bez njih ne možemo. mi rastemo s roditeljima, sa skrbnicima, s bakom i djedom i zapravo stvaramo stil odnosa s njima i naravno da je većina ljudi željna odnosa s drugima. Da ih drugi gledaju, da ih drugi primijete i da budu prepoznati kao osobe”, rekao je.

Drugi i mi

Govoreći o osobama koje su dosegnule siromaštvo duhom rekao je: “Osobe koje dosegnu to siromaštvo duhom nisu izolirane od problema nego se drugačije suočavaju s problemima. Ono što nas čini zdravima jesu međuljudski odnosi, a i ono što nas čini bolesnima jesu međuljudski odnosi. Oni koji su svjesni da su im potrebni drugi moraju biti svjesni da nismo savršeni i da možemo biti povrijeđeni. Mi ne možemo bez drugih, ali nije najvažnije u životu što drugi misle o nama. To ne znači da moje dostojanstvo ili dostojanstvo bilo koje druge osobe ovisi o tome. Upućeni smo jedni na druge, ali ne ovisi o tome naš identitet. Oni koji žive pošteno i dobro i čine dobro i pošteno moguće je da će drugi to kritizirati i obezvrijediti”.

Dotaknuo se i ljudi koji se osjećaju usamljenima i rekao da nije isto biti sam i usamljen te dodao: “I samci traže kontakt i dodir s drugima. Radije ćemo s drugima komunicirati i ružno nego da ne komuniciramo nikako. Ignoriranje od drugih je jedna od težih emocionalnih povreda”.

“Umjerenost u odnosu znači da u jednom međuljudskom odnosu za svakoga ima mjesta. Davati prostora i drugima i sebi”, rekao je.

Sreća je reći blago onima koji su našli dobrog prijatelja, prijatelji su oni koji nas znaju negdje u duši.

Doc. dr. Josip Bošnjaković je kazao da smo potrebni biti prepoznati u vlastitom identitetu i dodao: “Ono što nas u životima ispunja i kvalitetni odnosi uključuju dimenziju konkretno govoreći da imamo potrebu verbalizirati drugima što nam se dogodilo i da vidimo da su drugi to razumjeli. Sreća je reći blago onima koji su našli dobrog prijatelja, prijatelji su oni koji nas znaju negdje u duši. Bogatstvo je znati da nas poznaje u dušu i prihvaća kao takvog i voli”.

“Ohrabrio bih one ljude koji imaju nešto što ih tišti da pronađu onoga kome će to izreći i kome će to izverbalizirati to što osjećaju, nekoga u koga imaju povjerenja. Iznimno je važno imati nekoga na koga se možemo osloniti. Mi čeznemo da nas netko poznaje, prihvaća i ljubi”, pojasnio je.

Blago onima koji žive svoju samoću da su spremni služiti drugima i time su svjesni da obogaćuju svoje živote.

Govoreći o poučavanju drugih rekao je: “Prije nego poučavamo neku osobu važno je da je prihvaćena ona jest, a u protivnom ćemo teško nekoga poučiti”.

“Zdrav svijest o samom sebi proizlazi iz toga da ima netko u mome životu tko me poznaje i tko me prihvaća. Poniznost je hrabrost služiti. Blago onima koji žive svoju samoću da su spremni služiti drugima i time su svjesni da obogaćuju svoje živote”, poručio je.