Povijest župe

Ovo maleno i pitomo mjesto Velika Ludina smjestilo se šezdesetak kilometara istočno od Zagreba s lijeve strane autoceste.  Nalazi se u Sisačko-moslavačkoj županiji, a crkveno pripada Sisačkoj biskupiji i njezinu Ivanićgradskomu dekanatu. Na najstarijem sačuvanom popisu iz 1334. godine sjedište nalazi se Ruškovica, mjesto u neposrednoj blizini, a nakon ratova s Osmanlijama župa je obnovljena u Velikoj Ludini. Naselja u župi su Velika Ludina, Donja Vlahinička, Grabrov Potok, Gornja Vlahinička, Katoličko Selište, Kompator, Ludinica, Mala Ludina, Okoli, Ruškovica i Vidrenjak. Župa broji 2641 vjernika.

Srce svakog župljanina utkano je u župnu crkvu te možemo reći da je za njih župna crkva izvor na koji rado dolaze na okrjepu.

Vjera je u ovoj župi ostavila trag o čemu svjedoči prelijepa barokna župna crkva posvećena svetom Mihaelu arkanđelu na koju su ponosni svi župljani.

Župa s tek nešto više od 2000 župljana smjestila se između rijeke Česme i Moslavačke Gore. Vjera je u ovoj župi ostavila trag o čemu svjedoči prelijepa barokna župna crkva posvećena svetom Mihaelu arkanđelu na koju su ponosni svi župljani. Osjećaj važnosti župne crkve vidi se i po tome što župljani iz filijala redovito dolaze na mise u župnu crkvu kada nema svete mise u filijalnim kapelama. Srce svakog župljanina utkano je u župu i možemo reći da je za njih župna crkva izvor na koji rado dolaze na okrjepu.

Župna crkva

Na mjestu starije drvene crkve, sagrađena je nova 1746. godine. To je velika jednobrodna građevina s izduljenom poligonalnom apsidom i masivnim zvonikom uz pročelje. Cijela unutrašnjost ukrašena je oslikom i štukaturama iz vremena gradnje.

U crkvi je sačuvan izuzetno vrijedan barokni inventar. Glavni oltar svetog Mihaela, pokrajnji oltari i propovjedaonica rad su poznatog baroknog kipara Franje Stauba.

Župna zajednica

Iako je zajednica relativno mala, župljani su se intenzivno pripremali za svetkovinu Uskrsa kroz čitavu korizmu onim što čini stupove priprave: molitva, post, milostinja i naravno sakramenti. Tako je kroz korizmu bila redovita pobožnost križnoga puta petkom. Pobožnost su predvodili članovi katehetskih skupina u župi: prvopričesnici, krizmanici, čitači, pjevači, članovi molitvene zajednice Milosrdnog Isusa.

Karitativna djelatnost je prilično razvijena tako da je župni Caritas proveo dvije prodajne akcije upravo za potrebite te u Velikom tjednu osigurao prigodne uskrsne pakete za preko sedamdeset korisnika. Na području župe nalazi se i Kaznionica Lipovica gdje se pastoral zatvorenika provodi također na tjednoj razini (duhovni razgovori, sveta misa i sakramenat pomirenja) tako da je u ovoj župi doista moguće ostvariti sva djela milosrđa.

Sveto vazmeno trodnevlje u župi

Sveto vazmeno trodnevlje bilo je vrhunac liturgijskoga slavlja u župi. Nakon mise večere Gospodnje od 21 do 22 sata održana je po prvi puta pobožnost Getsemanske ure s lijepim odazivom vjernika. Uz prigušenu rasvjetu i svjetlost svijeća razmatrali smo Isusovu agoniju u Getsemaniju i nastojali se sjediniti s njom u duhu i molitvi. Reakcije vjernika su bile i više nego pozitivne s komenatrom da im nedostaje to vrijeme tišine koje se vjernicima treba omogućiti kada provode vrijeme u crkvi – bilo u liturgiji, bilo u pobožnostima.

Obredi Velikoga petka bili su posebno svečani. U taj dan doista se može osjetiti da se ljudi trude što više obdržati tišinu i na taj način izraziti poštovanje prema Kristovoj muci.

Na Veliki petak prijepodne, već u 9 sati održana je posljednja pobožnost križnog puta u ovogodišnoj pripravi za Uskrs kao spomen na početak Isusovog suđenja pred Pilatom. Poslije pobožnosti župljani su se mogli okrijepiti srdelicama koje su se pržile ispred općinske zgrade, a tradicija u mnogim obiteljima je i pečenje šarana „na rašljama“. Obredi Velikoga petka bili su posebno svečani. U taj dan doista se može osjetiti da se ljudi trude što više obdržati tišinu i na taj način izraziti poštovanje prema Kristovoj muci. U obredu klanjanja križu na licima vjernika mogla se vidjeti ozbiljnost, pobožnost i velika ljubav kojoj se pristupa Kristovom križu. Svatko je pred Isusa donio svoje križeve i pred njegovim raširenim rukama otvorio svoje srce.

Odaziv vjernika bio je jako lijep, iako manji nego za Božić što govori da Uskrs kao najveća svetkovina iz koje izlazi sva naša vjera još uvijek nije zaživio u srcima mnogih koji se nazivaju vjernicima.

U Veliku subotu koja je dan tišine groba, župna crkva bila je od jutra otvorena za osobnu molitvu. U crkvi je tijekom dana uvijek bilo molitelja koji su se izmjenjivali. Uvečer u 20 sati započelo je vazmeno bdijenje kojim je župa krenula ususret Uskrsu. Na obrede Velike subote mnoge su domaćice već donijele hranu na blagoslov kako bi slavlje Uskrsa u obiteljim započelo već te noći nakon obreda i svete mise. Odaziv vjernika bio je jako lijep, iako manji nego za Božić što govori da Uskrs kao najveća svetkovina iz koje izlazi sva naša vjera još uvijek nije zaživio u srcima mnogih koji se nazivaju vjernicima.

Razgovarajući s  upraviteljem župe Velika Ludina vlč. Josipom Bulatom zamolili smo ga da uputi Uskrsnu poruku svima nama. Evo što je poručio: “Uskrslom Isusu treba hitati poput apostola na uskrsno jutro, treba ga neprestano tražiti poput Marije Magdalene, ali se kraj groba ne treba dugo zadržavati. Isus je živ i njega treba tražiti ponajprije u susretima s drugima, a nadasve u sakramentima i osobnoj molitvi koja je duša vjere. Traženje Uskrsloga je trajan hod koji se treba događati cijeli život jer vjera nije statična stvarnost. Osobno, uvijek doživljavam susret s Uskrsnulim Isusom u pohodu bolesnih od kojih mnogi iako u teškom stanju kažu da su dobro i da su Bogu zahvalni za snagu koju dobivaju da prebrode to vrijeme patnje i bolesti.

Isus je živ i njega treba tražiti ponajprije u susretima s drugima, a nadasve u sakramentima i osobnoj molitvi koja je duša vjere.

Ako ti ljudi ne proklinju svoje stanje već blagoslivljaju Boga, Uskrs je za njih već počeo. A nama koji smo tek kratko prisutni uz njih to je prilika sa susret sa samim Kristom koji živi u tim ljudima. Dani Uskrsa i vazmenoga trodevlja meni je uvijek prilika da se vratim svojoj prvoj ljubavi – Gospodinu i posvijestim što je sve učinio za mene, za nas, za naše spasenje”.

Na kraju možemo zaključiti da Gospodin obilno blagoslivlja ovu malu župu te u nju obilato sije svoje sjeme koje rađa obilnim plodovima. I zasigurno ovaj maleni kraj obogaćuje naš narod i našu Domovinu.