Svećenici, redovnici i redovnice trebaju graditi osobni odnos s Gospodinom i imati organiziran molitveni život. Bez molitve je vrlo teško ostati vjeran svojim zavjetima, piše Aleteia.

Molitva je važan stup života svakog kršćanina, ali posebno svećenici, redovnici i redovnice trebaju svoj život temeljiti na molitvi.

Katekizam Katoličke Crkve prvo objašnjava kako biskupi, svećenici i đakoni trebaju moliti i poučavati druge kako moliti:

Zaređeni službenici također su odgovorni za molitveni odgoj svoje braće i sestara u Kristu. Sluge Dobroga pastira, zaređeni su da vode Božji narod k živim vrelima molitve: Riječi Božjoj, liturgiji, vršenju bogoslovnih kreposti, Božjemu “danas‘ u konkretnim životnim prilikama. KKC 2686

Nadalje, svi posvećeni muškarci i žene trebaju imati molitvu kao temelj svog redovničkog života:

Brojni su redovnici posvetili sav život molitvi. Poslije anahoreta Egipatske pustinje, pustinjaci, monasi i monahinje posvetili su svoje vrijeme hvali Boga i posredovanju za svoj narod. Posvećeni se život ne održava i ne širi bez molitve; ona je jedan od živih izvora kontemplacije i duhovnog života u Crkvi. KKC 2687

Logično je da muškarac ili žena posvećeni molitvi moraju održavati dosljedan molitveni život iz čega crpe milost za djelovanje. Ako posvećena osoba najprije ne dolazi na Izvor, neće imati snage da bude vjerna u svojoj službi.

Sveta Terezija iz Calcutte shvatila je ovu stvarnost iz prve ruke i stoga je svaki dan izdvajala sat vremena za molitvu prije rada s najsiromašnijima. Osobna molitva ostaje središnji stup svakog čovjeka ili žene posvećenog služenju Crkvi.