Anne-Gabrielle Caron rođena je 29. siječnja 2002. godine u Francuskoj. Roditelji su je opisivali kao sramežljivu djevojčicu koja je uvijek bila osjetljiva na potrebe drugih. 2008. godine roditeljima se počela žaliti na bolove u nogama, a pretrage na koje se podvrgnula pokazale su da se radi o raku kostiju. Na iznenađenje mnogih, otkrivala je smisao svoje patnje i sjedinjavala je s Kristovom. Nakon velike borbe s ovom bolešću, preminula je 2010. godine.

Foto: Facebook/Anne-Gabrielle Caron

Svjedočanstvo majke

Majka Marie-Dauphine Caron  objasnila je da je za vrijeme trudnoće bila jako zabrinuta kako će svijet razmaziti njeno dijete, koje je tako čisto i tako nevino,  prenosi Aleteia.

U obitelji Caron, vjera se uvijek živjela praktično. “Ni moj muž ni ja nismo odrastali u strahu od pakla, već u strahu da ne povrijedimo Božje osjećaje. To je ono čemu smo učili Anne-Gabrielle: Gospodin je netko tko nas voli, netko kome možemo vjerovati i netko kome moramo ugoditi. Još kao dijete, Anne-Gabrielle imala je naviku, poput svete Terezije iz Lisieuxa, prinositi žrtve iz ljubavi – kako bi, kako je govorila, ‘uklonila trnje s Isusove krune.’

Od svoje treće godine, Anne-Gabrielle postavljala si je egzistencijalna pitanja o vječnosti, značenju patnje i smrti male djece. “Važno je katehizirati svoju djecu kako bismo ih intelektualno hranili stavljajući Boga u središte naših razgovora”, objasnila je majka. Tijekom razgovora Marie-Dauphine Caron, rado se prisjetila tih dugih razgovora s kćerkom i pitanja koja joj je Anne-Gabrielle postavljala. “Djeci uvijek morate govoriti istinu.”

Naravno da smo molili za čudo, ali smo također shvatili da nam djeca ne pripadaju. Oni su nama povjereni, a mi smo samo njihovi čuvari.

Anne-Gabrielle imala je apsolutno povjerenje u svog oca i majku. Navečer, onog dana kad sam joj rekla da će umrijeti, Anne-Gabrielle je poručila: ‘Samo sam se jako bojala. Sad se malo manje bojim, jer si govorim da ću, ako umrem, biti s Bogom.’Anne-Gabrielle  imala je jednostavnost u svojim molitvama, budući da je često ponavljala: ‘Moj Bože, prihvaćam sve što tražiš od mene, ali molim te, nemoj previše.’ Otada je prolazak ispred crkve značio pozdrav Isusu, makar i klečanjem. Anne-Gabrielle  odrastala je sa sigurnošću da je Isus u svetohraništu, a njezina ljubav prema Bogu nastavila je rasti.

“Molili smo za čudo”

“Anne-Gabrielle imala je vrlo jak temperament iza svoje sramežljivosti, poput vatre koja tinja ispod pepela”, naglasila je sa smiješkom Marie-Dauphine Caron. “Voljela je ono što smo radili kao obitelj, kao što je kartanje, vožnja bicikla, dotjerivanje, kuhanje, pečenje, gledanje Papa Beaver’s Storytime na DVD-u, čitanje, crtanje i obavljanje onoga što je nazivala svojim malim zanatima. Također je u potpunosti prihvatila izviđački duh kada se pridružila izviđačima, duh koji je dijelila sa svojim ocem, koji je ostao izviđač u srcu.”

Majka Marie-Dauphine Caron  objasnila je da je za vrijeme trudnoće bila jako zabrinuta kako će svijet razmaziti njeno dijete, koje je tako čisto i tako nevino.

U obitelji Caron radost se utjelovljuje i živi svaki dan u jednostavnosti svakodnevice. “Ne mogu baš reći da je Anne-Gabrielle bila djevojčica kao sve druge”, kaže njezina majka, s obzirom na egzistencijalna pitanja koja je njezina kći postavljala odmalena. Kad su Marie-Dauphine i Alexandreu Caronu saznali za smrtonosnu dijagnozu njihove kćeri, to im je prouzročilo strašnu patnju. Dok su se spremali za njenu smrt, odlučili su “učiniti sve što je u njihovoj moći da osiguraju da ona umre svetom smrću”. “Naravno da smo molili za čudo, ali smo također shvatili da nam djeca ne pripadaju. Oni su nama povjereni, a mi smo samo njihovi čuvari.”