Sveti Franjo Saleški u svojem djelu Filotea: Uvod u pobožni život" posebno se bavi ovim pitanjem: “Sv. Pavao izražava svoju želju da sve kršćanske žene nose ‘čednu odjeću, sramežljivo i trezveno;’ — a što se toga tiče, sigurno je mislio da bi to trebali činiti i muškarci.” Daje još neke smjernice: “Uvijek budi uredan, nikad ne dopuštaj nikakav nered ili neurednost na sebi.
Sv. Ivan Kasijan iznenađujuće opisuje život pustinjskih otaca u Egiptu, odjećom. Redovnici se moraju odijevati kako bi odgovarali njihovom pozivu, jer će redovnik biti poznat kao prorok Ilija, “po opisu karaktera svoje odjeće.” Mi smo sakramentalna bića i izvanjski se izražavamo svojim ponašanjem i odijevanjem, čime se očituje naša osobnost, pa i karakter. Kasijan kaže da bi redovničke navike trebale “težiti skromnosti odijevanja, kao i jeftinoći i štedljivosti”. Odjeća postiže svoj cilj tako što zadovoljava naše potrebe – održava nas toplima, skromnima, poniznima piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.
Dobro pitanje za odijevanje je, dakle, je li ono izraz “osobnosti” ili nas objektivizira.
Je li skromnost samo za žene? Sveti Franjo Saleški u svom Uvodu u pobožni život posebno se bavi ovim pitanjem: “Sv. Pavao izražava svoju želju da sve kršćanske žene nose ‘čednu odjeću, sramežljivo i trezveno;’ — a što se toga tiče, sigurno je mislio da bi to trebali činiti i muškarci.” Daje još neke smjernice: “Uvijek budi uredan, nikad ne dopuštaj nikakav nered ili neurednost na sebi. Postoji određeno nepoštovanje koje iskazujete prema onima s kojima se družite u neurednoj odjeći, ali u isto vrijeme izbjegavajte svu taštinu.” Na kraju, sveti Franjo nam govori zašto je skromnost važna: „Čistoća ima svoj izvor u srcu, ali u tijelu se oblikuju njeni materijalni rezultati.” Svoju unutarnju čistoću izražavamo načinom na koji se ponašamo i kako se oblačimo.
Kako možemo praktično izraziti ove smjernice za muškarce?
Nemojte se oblačiti kao skitnica. Ako se dotjerate za posao i društvene angažmane, pokazujete da vam je stalo. Lijepo odijevanje znak je važnosti trenutka i pomaže usmjeriti naš stav, no nemojte ići u suprotnu krajnost i biti tašti. Nemojte juriti za najnovijom modom i trošiti previše novca na odjeću, koja se može usmjeriti u bolje svrhe. Znak je oholosti voditi previše računa o tome kako se odijevamo i čini nas pretjerano zabrinutima što drugi ljudi misle o nama. Lijepo se odjenuti zapravo je vrlo jednostavno, posebno za muškarce (oprostite žene!).
Odjeća usmjerava ljude prema našim licima i stoga potiče osobne odnose. Odjeća ima moralnu, a ne samo praktičnu svrhu.
Poštujte Boga načinom na koji se oblačite u crkvi. Pravila Padre Pija bila su: “Crkva je kuća Božja. Muškarcima je zabranjen ulazak golih ruku ili u kratkim hlačama. Ženama je zabranjen ulazak bez vela na glavi, u kratkoj odjeći, dekoltea, bez rukava ili u nečednim haljinama.” Trebali bismo nositi naše “nedjeljno najbolje” kako bismo pokazali da je misa važnija od svega drugog.
Odjeća bi nas trebala fokusirati na naše dostojanstvo. Kada se prisjetimo podrijetla odjeće u Postanku 3, Bog je napravio Adamu i Evi odjeću od životinjskih koža kao odgovor na njihovu sramotu. Odjeća usmjerava ljude prema našim licima i stoga potiče osobne odnose. Odjeća ima moralnu, a ne samo praktičnu svrhu. Dobro pitanje za odijevanje je, dakle, je li ono izraz “osobnosti” ili nas objektivizira.
Odjeća bi trebala odražavati naš karakter svojom jednostavnošću, plemenitošću i da, skromnošću. Kao što je rekao sveti Karlo Boromejski: “Čuvajte se pompozne mode u odijevanju i svake vrste ispraznih proizvoda za uljepšavanje ili šminkanja, bilo da ste muškarac ili žena” (Odabrane besjede, homilije i spisi, 179). Važno je da muškarci shvate da je skromnost i za njih!