Bračni par Dragutin i Dragica Pavlek, proslavili su 60. obljetnicu bračne vjernosti. "Pavleki su obitelj koja živi vjeru, Crkva im je drugi dom, a službenici Crkve, svećenici, kod njih se osjećaju kao doma", kazao je u prigodnoj zdravici mons. Sente.
Dijamantni pir obilježili su u subotu 27. siječnja 2024. godine u župnoj crkvi Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče.
Tom je prigodom misno slavlje predvodio vlč. Renato Belčić, vrapčanski župnik a koncelebrirali su negdanji vrapčanski župnici mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu i vlč. Luka Slijepčević, župnik u Velikom Trgovišću i Velikoj Erpenji.
Na misnom slavlju 60. obljetnice bračne vjernosti sudjelovali su članovi obitelji Pavlek, sin Radovan sa suprugom Brankom i kćerka Ljiljana. Djeca su im podarila četvoro unučadi Filipa, Josipa, Valentinu i Veroniku, a unuke već troje praunuka. Pri kraju misnog slavlja vlč. Renato uručio im je svečanu pergamenu na kojoj je ispisani blagoslov pape Franje Dragutinu i Dragici Pavlek za njihovih 60 godina braka.
Pri kraju misnog slavlja vlč. Renato uručio im je svečanu pergamenu na kojoj je ispisani blagoslov pape Franje Dragutinu i Dragici Pavlek za njihovih 60 godina braka.
Dragutin, rodom i Orehovice u Hrvatskom Zagorju, Dragicu je upoznao prije 62 godine na jednoj zabavi u Pitomači posredstvom svog prijatelja iz Podravine. Slijedilo je “hodanje” od dvije godine jer je upravo u to vrijeme Dragutin bio na služenju vojnog roka. Intenzivno su se dopisivali što im je omogućilo da se bolje upoznaju.
Vjenčali su se 8. veljače 1964. u župnoj crkvi Svetog Vida u Pitomači. Na tom je vjenčanju Dragutinov brat Josip upoznao svoju suprugu Miru s kojom se vjenčao četiri godine kasnije te i oni žive u istoj ulici u kojoj žive Dragutin i Dragica. U početku su živjeli vrlo skromno dok nisu kupili gradilište i u Vrapču izgradili svoju kuću u kojoj na jednoj etaži žive njih dvoje, na drugoj kćer Ljiljana i na trećoj sin Radovan sa svojom obitelji. Svi zajedno, a opet svaki u svom.
Svojim marnim radom kao soboslikar, odnosno krojačica izgradili su obiteljski dom u kojem se često okupljala šira obitelj, osobito o blagdanu Karla Bormejskoga kada su oboje slavili svoje imendane.
Dragutin je u više navrata bio član pastoralnog i ekonomsko vijeća župe Svete Barbare. S obzirom da je Dragutinov brat vlč. Milan Pavlek bio svećenik, svećenici su bili česti gosti u kući obitelji Pavlek, a Pavleki su na više načina pomagali svoju župnu zajednicu, što su prenijeli na svoju djecu i unuke. Dragutin je kao soboslikar često uređivao župne prostorije, Dragica je uređivala crkveno ruho, sin Radovan kao restaurator obnavljao stare crkvene umjetnine, kćerka Ljiljana ispisivala crkvene matice i parice, a unuka Veronika bila je glavna animatorica mladih.
Pavleki su obitelj koja živi vjeru, Crkva im je drugi dom, a službenici Crkve, svećenici, kod njih se osjećaju kao doma.
“Pavleki su obitelj koja živi vjeru, Crkva im je drugi dom, a službenici Crkve, svećenici, kod njih se osjećaju kao doma”, kazao je između ostalog u prigodnoj zdravici mons. Sente.
“U našem je životu bilo različitih situacija, od početnog siromaštva do sadašnjega blagoslova, no bez Boga to ne bismo mogli izdržati, zato ponajprije zahvaljujem dobrom Bogu što nam je uvijek davao snage i pokazivao put, a i svima vama koji ste se odazvali i zajedno s nama sudjelujete u ovom Bogu zahvalnom slavlju”, rekao je tom prigodom u ime svoje supruge Dragice i svoje Dragutin Pavlek.