Dana 22. studenog 2022. godine njemačkog misionara fra Hansa-Joachima Lohrea oteli su džihadisti dok se spremao slaviti misu u Bamaku, Mali (zapadna Afrika). Na mjestu otmice njegovi su župljani pronašli samo svećenički križ. Bio je zarobljenik u Sahelu 370 dana, “praćen Gospodinom i vašim molitvama”, donosi Aleteia.

U Rimu, na svojoj prvoj konferenciji organiziranoj nakon što je oslobođen, svećenik je govorio o onome što je opisao kao “subotnje vrijeme” posvećeno molitvi i kontemplaciji.

“Stigao je automobil punom brzinom. Mislio sam da je malo rano za misu. Jedan čovjek je izašao i rekao mi, ‘Oče, zadržani ste’.” Bilo je 7:30 ujutro na blagdan Krista Kralja, kada je otac “Ha-Jo ” — izgovara se „Ayo” — odveden. Bio je vezan lisicama, prekrivene glave te utovaren u stražnji dio automobila. Otmičar mu je rekao: “Ne boj se; nećemo ti ništa. Mi smo dobri momci, mi smo iz Al Qaide.”

Nakon sati putovanja, oduzete su mu sve stvari – uključujući liturgijsko ruho i materijale, njegovu Bibliju i krunicu. Sve mu je oduzeto osim majice na kojoj je pisalo “Volim svog Kralja”, znak za njega na ovu svetkovinu Krista Kralja. “Sve su spalili (…) ali mi vjeru ne mogu uzeti”, shvatio je tada.

Kao mladić fra Ha-Jo je namjeravao postati pastoralni radnik i zasnovati obitelj kod kuće u Njemačkoj. Međutim, osjetio je neodoljiv poziv da se pridruži Bijelim očevima (koji su tako nazvani po njihovoj bijeloj odjeći) nakon što ih je upoznao u svojoj biskupiji. U Mali je prvi put poslan prije 40 godina i od tada je tamo proveo 28 godina. Neprestano je djelovao, osobito na polju međureligijskog dijaloga. Na kraju je postao toliko umoran da je zamolio svoje nadređene za slobodnu godinu nedugo prije svoje otmice.

“Kad su me oteli, rekao sam sebi da počinjem sa godišnjim odmorom: nema više obaveza, nema više posla, nema više konferencija koje treba organizirati, nema stresa… i puno vremena za molitvu”, duhovito kaže. Zna da svećenike kao taoce obično otimaju četiri godine prije nego što ih puste na slobodu, pa nije očekivao da će biti pušten nakon samo godinu dana, što je po njemu rekordno i “čudo”.

Fra Ha-Jo se prisjetio i onoga što je pročitao u knjizi austrijskog psihijatra Viktora Frankla o zatvorenicima logora Auschwitz, Čovjekova potraga za smislom. U njoj Frankl objašnjava da su se preživjeli okrenuli ili mržnji ili rezignaciji, osim onih “koji su tom besmislu dali smisao”.

Fra Ha-Jo je tada odlučio “povjeriti dan svog oslobođenja Bogu”. Kao referentnu točku uzeo je riječi iz Postanka koje je Josip izrekao spašavajući svoju braću koja su ga prethodno predala: “Htio si mi nauditi, Bog je to pretvorio u dobro.” Fra Ha-Jo više nije imao Bibliju, ali je bio dovoljno sretan da zna mnoge odlomke napamet da ga prate kroz njegovu muku.

Nisam se slagao s njima, ali sam se divio njihovoj iskrenosti.

Dok su ga odvodili u kamp u Sahelu, misionar je saznao da je otet zbog prisutnosti njemačkih vojnika koji su pomagali malijskoj vojsci u Garu. Nekoliko dana kasnije, odveden je u drugi logor, dom drugih “vrlo religioznih” džihadista. Pokušali su ga preobratiti objašnjavajući mu da žele izgraditi šerijatsko društvo, “bez razvrata i alkohola”. “Nisam se slagao s njima, ali sam se divio njihovoj iskrenosti”, priznaje svećenik. Odgovarao je na njihova pitanja i branio svoju vjeru, a da pritom nije bio uznemiren ili maltretiran.

Dobio je dovoljno za jelo, uključujući i kruh, čiji je komadić sačuvao za misu. Ha-Jo je također dobio radio s kojim je mogao slušati lokalne postaje, kao i emisije Radio Vatikana na engleskom i francuskom jeziku. Prisjeća se kako je mogao čuti papu Franju na misi u Vatikanu na Božić: “Bio sam presretan.”

Također je mogao pratiti sve glavne katoličke događaje u godini: Svjetski dan mladih u Lisabonu, Sinodu… Ali najveća radost mu je došla kada je uhvatio malijsku radio stanicu koja je tvrdila da se muslimani i kršćani zajedno mole za njegovo oslobađanje. “Nikad se nisam osjećao više misionarski nego u tom trenutku,” kaže ganuto.

Nikad se nisam osjećao više misionarski nego u tom trenutku.

Krajem prosinca odveden je u pustinju, gdje je povjeren na brigu Tuarezima. Noću je malo patio od hladnoće, unatoč kaputu od kašmira koji mu je poklonio jedan od njegovih tamničara, ali onda je započeo “pravo molitveno povlačenje”.

Proveo je “22 sata od 24” ležeći ispod cerade, jedino je mogao protegnuti noge na stazi koju su mu označili stražari. Kasnije je odveden u planinsko područje. Tamo se susreo s drugim taocima. Tijekom tog razdoblja bio je hranjen i njegovan i mogao se u potpunosti posvetiti molitvi.

Njegov uobičajeni dan započinjao je misom koja je trajala više od dva sata. Započeo je zazivanjem svetaca dana, kao i trojice svetaca koji su ga pratili tijekom njegovog zatočeništva: sv. Bakhite, koja je bila oteta poput njega i uspjela je oprostiti svojim otmičarima; sv. Charlesa de Foucaulda, apostola naroda Tuarega; i njegova zaštitnika sv. Ivana Krstitelja. Zatim je nastavio s ordinarijem mise, prije recitiranja evanđelja u glavi, zatim propovijedanja. “Zamišljao sam sebe u jednoj od zajednica u Bamaku.”

Dodaje da se posebno molio da “oni koji su bili u tjeskobi” zbog njegove otmice dobiju dio mira koji je on pronašao u svom zatočeništvu.

Nakon toga bi pola sata posvetio molitvenim nakanama, moleći za sve što je čuo na radiju, kao i za svoju “malijsku braću”. Zatim je izmolio prinos i euharistijsku molitvu. Mogao je posvetiti kruh koji je čuvao za tu prigodu i “izmišljeno vino”, budući da mu tamničari odbijaju dati. “Ne bi moglo biti valjano, ali za mene je to bila prava misa”, kaže.

U podne je vlč. Ha-Jo je molio krunicu, a zatim je poslijepodne dva sata posvetio kontemplativnoj meditaciji. Dodaje da se posebno molio da “oni koji su bili u tjeskobi” zbog njegove otmice dobiju dio mira koji je on pronašao u svom zatočeništvu.

Napokon mu je rečeno da će biti pušten, što se i dogodilo 26. studenoga 2023. Otac Lohre sada se odmara čekajući novu misiju — koja, nažalost, neće biti u Maliju. Kaže da je sretan što je ponovno mogao vidjeti svoju 92-godišnju majku, koja je bila u bolnici u vrijeme njegove otmice i zahvaljuje svima koji su ga podržali: “Ono što sam sad, jesam zahvaljujući vašim molitvama.”