Evo nekoliko anegdota iz života Ivana XXIII.:

Konklave

Prolazeći rimskim ulicama za konklave, čuo je ovu riječ jedne žene, kojoj je upala u oči Roncallijeva tjelesna punoća:

“Bože moj, što je debeo!”

Kardinal se okrene i reče joj:

“Gospođo draga, konklave nisu natjecanje za ljepotu!”

Poglavarica Duha Svetoga

Za vrijeme jedne audijencije predstavila mu se neka časna majka s nekoliko sestara i to ovako:

“Svetosti, ja sam poglavarica Duha Svetoga.”

(mislila je Reda Duha Svetoga)

Papa joj se Ivan XXIII. slatko nasmiješi i ovako našali:

“Blago Vama, časna majko, a ja sam samo sluga Duha Svetoga!”

Evine kćeri

Jednom prilikom primio je Ivan XXIII. veliku skupinu djevojaka, članica Katoličke akcije. U dvorani je stalno žamor. Na to će Papa smiješeći se:

“Vidi se da su ovdje mnoge dobre kćeri Evine. Ja ću pokušati povisiti glas, pa ako već jednom ne prestanete žamoriti, bit ću prisiljen da vam podijelim blagoslov i povučem se u svoje odaje.” U isti čas u dvorani nasta grobna tišina.

Ah, Jacqueline!

Koji čas prije nego će primiti u audijenciju predsjednika Kennedyja s njegovom suprugom, Papa zapita monsinjora za protokol, s ozbiljnim izgledom: “Kako imam osloviti predsjednikovu ženu?

“Sveti Oče”, odgovori monsinjor, “recite joj: Madame Kennedy ili Madame!…”

“Ah!”, uzdahne gotovo nečujno Papa izgledajući zamišljen. Kad u to ulazeći u dvoranu za audijencije Kennedy s Jacqueline da se predstave, a on spontano raširi ruke i s velikim osmijehom klikne:

“Ah, Jacqueline!”

I cijela je Amerika odobrila ovu dražesnu Papinu dobroćudnost. A za Jacqueline to je bila jedna od najvećih njezinih životnih radosti.

Mali Tomica

Ivan XXIII. naredio je odmah poslije izbora za Papu da prostrani vatikanski vrtovi budu otvoreni, da svatko može doći u njih.

Jednog dana Papa je tamo sreo dvojicu mališana. Manji je držao za ruku starijeg. Papa prijateljski upita malog:

– Kako se zoveš?

– Ja sam Tomica.

– A znaš li ti tko sam ja?

– Ne znam. Ovaj Josip ovdje veli da si ti Papa.

– Ja to i jesam, stvarno. Zar ti to ne vjeruješ?

– Onda mi pokaži svoje ključeve neba.

Noć

Ciljajući na svoja česta izlaženje iz Vatikana, šaleći se reče: “Vele da prečesto izlazim danju. Dobro, onda ću izlaziti noću.”

Konji i magarci

U svojoj velikoj skromnosti, mons. Roncalli nije mogao vjerovati da je on dostojan položaja tolike važnosti, a koji je tražio vrlo vještu diplomatsku mudrost, kao što je to apostolska nuncijatura u Francuskoj tek što je oslobođena. Stoga, pišući bergamskom biskupu, sjetio se primjenjujući ga samom sebi, stiha Merlina Cocaija: “Gdje nema konja, kaskaju magarci.”

Budala

Monsinjor Roncalli, nuncij u Turskoj, stvarno nije imao volje da ide u Pariz. Osjećao se nedostojnim te teške misije. Kad je doznao za to imenovanje, pođe zlovoljan u Rim. Budući da su se u Vatikanu čudili njegovu slabom zanosu, izjavi bez komplimenta: “Koja me budala šalje tamo?”

No kako se posramio kad je doznao da je ta “Budala” osobno bio Pio XII.

Sadržaj preuzet sa stranice Zagrebačke nadbiskupije. 

IZ ŽIVOTOPISA:

Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenoga 1881. kao četvrto od četrnaestero djece siromašnih roditelja. Stupio je u sjemenište biskupije Bergamo te je 1904. postigao doktorat iz teologije i zaređen za svećenika. Dvadesetih godina dvadesetog stoljeća stupa u vatikansku diplomatsku službu te postaje apostolskim vizitatorom u Bugaskoj, čiju je zemlju i narod jako zavolio. Promaknut je u nadbiskupa i postavljen za apostolskog delegata u Turskoj i Grčkoj. Poslije misije u Turskoj imenovan je apostolskim nuncijem u Francuskoj, gdje se Crkva nalazila u delikatnoj situaciji jer se poslijeratna vlada željela riješiti biskupa koji su na bilo koji način surađivali s nacistima. Ondje ga je 1952. zateklo i imenovanje kardinalom i patrijarhom Venecije. Kada je 1958. umro papa Pio XII., Roncalli je pošao u Rim gdje je, na iznenađenje mnogih, izabran za papu i uzeo papinsko ime Ivan, koje pape nisu nosile stoljećima. Kao papa, Ivan je počeo pohoditi rimske župe, zatvore i siromahe. Ispričao se i za antisemitske ispade u povijesti Crkve i održavao srdačne odnose sa Židovima. Možda najvažnija odluka pape Ivana bila je da sazove Drugi vatikanski sabor, koji je promijenio lice Crkve. Papi je 1962. dijagnosticiran rak želuca, što je za ono doba bila terminalna dijagnoza. U zadnjim je mjesecima učinio mnogo na smirivanju Kubanske krize između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza. Kao takav, bio je prvi papa koji se pojavio na naslovnici magazina „Time“. Umro je 3. lipnja 1963., u 81. godini života.

Više o papi Ivanu XXIII. pročitajte ovdje.