U Gospodina se uzdam i neću se bojati. (Ps 56, 5)

Liturgija dana (18. siječnja):

Prvo čitanje:

1Sam 18,6-9; 19,1-7

Moj otac Saul kani te ubiti.

U one dane: Kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Saulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. Žene su plešući pjevale:
»Pobi Saul svoje tisuće, David na desetke tisuća.«
Saul se vrlo ražestio, nije mu to bilo drago. Zato reče: »Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuće! Još mu samo treba kraljevstvo!« I od toga dana Saul poprijeko gledaše Davida.
Saul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Saulov sin, vrlo je volio Davida. I Jonatan to javi Davidu ovako: »Moj otac kani te ubiti. Budi dakle na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. A ja ću izaći i stajat ću pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš, i govorit ću za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ću ti.«
Jonatan pohvali Davida svome ocu Saulu i reče mu ovako: »Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida, jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca, i Gospodin je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se dakle ogriješio o nevinu krv ubijajući Davida bez razloga?« Saul posluša Jonatanove riječi i zakle se: »Živoga mi Gospodina, David neće umrijeti!« Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te riječi. Zatim Jonatan dovede Davida k Saulu, i David opet dobi službu koju je imao prije.

Psalam:

56,2-3. 9-14

U Boga ja se uzdam i neću se bojati.

Smiluj mi se, moj Bože, jer me ljudi gaze,
napadač me moj neprestano tlači.
Dušmani moji nasrću na me povazdan,
mnogo ih je koji se na me obaraju.

Ti izbroji dane mog progonstva,
sabrao si suze moje u mijehu svom.
Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?
Moji će dušmani uzmaknuti
čim te zazovem.

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!
Božje obećanje slavim,
u Gospodina se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti čovjek?

Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:
prinijet ću ti žrtve zahvalne,
jer si mi dušu od smrti spasio.
Ti si očuvao noge moje od pada,
da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Evanđelje:

Mk 3,7-12

U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral