Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti. (Mk 1, 34)

Liturgija dana (10. siječnja):

Prvo čitanje:

1Sam 3,1-10.19-20

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.

U one dane: Dječak je Samuel služio Gospodinu pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Gospodin je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. No jednoga je dana Eli ležao na svome mjestu — oči su njegove počele slabiti, te više nije mogao vidjeti — svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen, i Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče:
»Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.
I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.
I Gospodin zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.« Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Gospodin i stade, i zovnu kao prije: »Samuele, Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša!«
Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Gospodnjeg.

Psalam:

 40,2.5.7-10

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda,
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,
za onima koji se predaju prijevari.

Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«

»U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Evanđelje:

Mk 1,29-39

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral