Koji je smisao ove vježbe? Sv. Ignacije ovu je molitvenu vježbu provodio do kraja svoga života. Poseban ispit savjesti rad je skalpelom, objašnjava na jednom mjestu Silvano Fausti, a sve kako bi se otkrila istina o nama samima.

Zašto se uopće i boriti?

Koji je razlog zbog kojeg upadam baš u taj grijeh? Kojoj sam misli povjerovao? Što je to što me vodilo kroz današnji dan? Gdje me vodi ovo što sada živim? Primjera radi, Michelangelo je pri izradi kipova već zamislio izrezbaren kip kojeg je trebalo osloboditi onog viška koji priječi ljepoti da se pokaže.

Sv. Ignacije ovu je molitvenu vježbu provodio do kraja svoga života.

Zanimljivo je na ovom tragu nadodati i kako je sv. Mala Terezija razumijevala borbu sa svojim slabostima i grijesima. Na jednom je mjestu zapisala: Sve kada bih znala da taj grijeh ili tu slabost nikada neću promijeniti, sve kada bih znala da će ovako biti do kraja moga života… i tada bih se borila! Opet, ne bih odustala od borbe!

U duhovnim ‘stvarima’ treba biti vrlo konkretan.

Konkretni koraci u provođenju vježbe

Protiv čega se boriti? Isusovci savjetuju da je potrebno poći od onog grijeha ili slabosti koja je najštetnija u odnosima. Je li to nestrpljivost, agresivnost, nestrpljivost ili možda ogovaranje? Motreći i bdijući nad jednim grijehom, zanimljivo je koliko se možemo iznenaditi i s drugim stvarima koje nas muče, a kojima ne posvećujemo pažnju jer ih ne zamjećujemo ili ne shvaćamo ozbiljno.

Sve kada bih znala da taj grijeh ili tu slabost nikada neću promijeniti, sve kada bih znala da će ovako biti do kraja moga života… i tada bih se borila! Opet, ne bih odustala od borbe!

O samom provođenju ove vježbe podrobnije je objašnjeno u knjižici Duhovne vježbe, u brojevima 24. -31. Vježba se sastoji od 3 koraka u danu i opisana je ovako:

Prvo je vrijeme ujutro. Odmah, čim netko ustane, treba odlučiti da će se pomno čuvati onoga posebnog grijeha s kojim se odlučio suočiti.

Drugo je vrijeme poslije objeda. Treba da od Boga, našega Gospodina, ište ono što želi – tj. milost sjećanja koliko je puta upao u taj grijeh od jutra. Pri tom će proći sat za satom, vrijeme za vremenom, počevši od časa kad je ustao pa sve do vremena tog ispita savjesti. Tada neka iznova odluči da će se do sljedećeg ispita savjesti popraviti.

Treće vrijeme, poslije večere, bit će drugi ispit savjesti u danu, isto tako, od sata do sata, počevši od prvoga ispita pa do ovoga drugoga.

Nakon podosta vremena provođenja ove vježbe, isusovci su znali govoriti da postajemo kao kočijaši koji drže uzde svojih konja i upravljamo ih kamo želimo. Možemo postati slobodni jer upravljamo svojim porivima u dobrom smjeru. Ne ostajemo robovi, a postajemo gospodari.