Dolazak Krista Kralja (Mt 25,31-46) kulminirati će jednim neobičnim činom: odvajanjem ovaca od jaraca. Ako smo veći dio života živjeli kao jarci, prispodoba nas potiče da promijenimo svoje ponašanje, prenosi Aleteia.

Dopustiti Bogu da vlada

“Možemo samo nalikovati Bogu”, primijetio je dominikanac fr. Antonin Sertillanges, “odbacivanjem grijeha kako bismo dopustili samom Bogu da vlada u nama”. To bi na neki način značilo razlučiti ovcu od jarca u sebi kako bismo mogli naviještati “Gospodin je pastir moj” (Ps 23,1).

Ako smo veći dio života živjeli kao jarci, prispodoba nas potiče da promijenimo svoje ponašanje.

Ipak, promijeniti svoje obrasce ponašanja često nije lako. Ovdje doista pomaže savjet pape Benedikta XVI.: “Božje kraljevanje je pravilo ljubavi koja traži i pronalazi čovjeka na uvijek nove načine.” Možda je razlog zašto se ovce u prispodobi ponašaju na način pun ljubavi, brige, davanja je u tome što su i one same nekoć bile izgubljene, a Dobri pastir ih je tražio i pronašao. Te ovce sada ne mogu, a da ne žive od sjećanja na to ogromno milosrđe, vjerno prakticirajući pravilo ljubavi koje ih je spasilo djelujući milosrdno prema onima najsiromašnijima.

Najistaknutija osobina Kralja je da on želi podijeliti samog sebe – svoj život i biće – s nama. “Božja suverenost”, kaže  Hans Urs von Balthasar, “ne očituje se u zadržavanju onoga što mu pripada za sebe, već u napuštanju toga.” Zato je požrtvovno sebedarje obilježje i našega života – ako želimo biti poput Boga.

Božje kraljevanje je pravilo ljubavi koja traži i pronalazi čovjeka na uvijek nove načine.

Mi sami postajemo poput Krista Kralja kada se naše samopredanje s ljubavlju nudi u službu onih koji su u potrebi. Sveti Petar Krizolog komentira da osoba “koja posuđuje siromahu, čini samog Suca svojim dužnikom.” Naši grijesi propusta izazivaju posljedice o kojima možda nismo razmišljali.

Sv. Vasilije na tom je tragu isticao: “Taj kruh koji zadržavaš pripada gladnima. Goli traže onaj odjevni predmet koji držite u svom ormaru. Ta cipela što truli kod kuće je onaj koji je bez cipela.” Gladni, žedni, stranac, goli, bolesni, zatvoreni zamišljeni su kao sakramenti za nas: vidljivi znakovi koji nas vode do nevidljive milosti. „Siromah je put u nebo; počnite dijeliti ako ne želite zalutati”, poručuje nam i sv. Augustin.