Možda je jednostavno došlo vrijeme da prihvatiš svoju malenost i pouzdaš se u potpunosti u Boga.
Nismo mi ti koji trebamo spasiti Boga, nego je on taj koji spašava nas. Uzaludno je truditi se kupovati ga svojim „dobrim djelima“ jer Bog je Otac koji ne može nego voljeti svoje dijete. Uzaludno je i besmisleno umišljati si da smo dobri i bezgrješni kada to nismo. Tako je besmisleno smatrati se svetima ili onima koji znaju kako ljubiti. Tako je besmisleno očajavati zbog svoje grešnosti i malenosti. S Isusom je tako oslobađajuće i radosno biti malen, bijedan i na kraju krajeva – brutalno iskren.
Bog je taj koji je došao spasiti izgubljeno, to je ono što se ponavlja kroz cijeli Novi zavjet. Uvijek sam iznova oduševljen onim odlomkom u Lukinom evanđelju u kojem Isus dolazi Zakeju, a svi ostali mrmljaju: Čovjeku se grešniku svratio. Da, čovjeku se grešniku svratio, ali to nije nikakva tragedija niti drama, to je radost. Čovjeku se grešniku svratio. Zašto? Jer se samo takvima i svraća. Svratio se samo onima koji su priznali svoju malenost i nedostojnost.
Tako je besmisleno smatrati se svetima ili onima koji znaju kako ljubiti. Tako je besmisleno očajavati zbog svoje grešnosti i malenosti.
Sjetite se, što je Petar odvratio Gospodinu nakon što je ulovio mnoštvo riba? Nije li možda rekao Idi od mene, grešan sam čovjek? Oduševljava me i oduvijek me oduševljavao taj Isus koji se družio s grešnicima. Iskreno, oduševljava me ono kako su ga opisivali – prijatelj carinika i grešnika. Zašto? Između ostalog, jer znam i vjerujem da ima nade i za mene.
S Isusom je tako oslobađajuće i radosno biti malen, bijedan i na kraju krajeva – brutalno iskren.
Prijatelj carinika i grešnika, čovjeku se grešniku svratio…riječi su to koje smiruju, koje spuštaju na zemlju, koje ohrabruju. A onda, ako čitamo i Matejevo evanđelje, saznajemo da je ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
Bog je bio na križu zbog mene, ne ja zbog njega. On je taj koji je uvijek bio vjeran, ne ja. On je taj koji ne odustaje od mene, a ne ja. On je taj koji je centar moga života (barem bi trebao biti), a ne ja. Bog je liječnik koji ozdravlja bolesnoga, ne ja. Bog je taj koji prašta, ne ja…