Tekst donosimo s portala Aleteia.

1. listopada 1950. u Parizu je pogubljen 27-godišnjak zbog ubojstva policajca tijekom neuspjele pljačke. Jacques Fesch, ubojica, bio je žrtva zanemarivanja od strane roditelja u ranom djetinjstvu, te manjka smisla. Živio je nemirnim životom, lutajući od veze do veze i od posla do posla, da bi na kraju postao otac neželjenog djeteta u nesretnom braku. Međutim, poput “Razmetnog sina” u , Jacques je također upoznao radost i mir onih koji primaju oproštenje i nezasluženu, bezuvjetnu ljubav.

Tri godine koje je Jacques proveo u zatvoru čekajući smaknuće bile su vrijeme obraćenja i preobrazbe. Obrativši se, naučio je što znači voljeti svoju kćer, djevojku, ali i majku. U zatvorskom kapelanu našao je prijatelja i potporu. Njegova hladna ravnodušnost prema svojoj sudbini i svijetu oko sebe – kao i njegovi neprijateljski osjećaji prema Bogu – ustupili su mjesto dubokom osjećaju tuge zbog njegovog zločina i vedrine ukorijenjenoj u molitvi i vjeri. Njegovi zatvorski dnevnici otkrivaju čovjeka čiji je život preobrazila Božja pomirujuća i iscjeljujuća ljubav. Danas je Jacques u procesu kanonizacije.

Razmetni sin

Priča o “Razmetnom sinu” podsjeća nas da svatko od nas može odlutati od Božje ljubavi, nemirno tražeći vlastiti put. To ne znači da smo loši ili da nas osuđuju. U Povratku izgubljenog sina, Henri Nouwen je zapisao: „Napustiti dom znači ignorirati istinu da me je Bog oblikovao u tajnosti, oblikovao u dubini zemlje i spletao u utrobi moje majke. Odlazak od kuće znači živjeti kao da još nemam dom i da ga moram tražiti nadaleko i naširoko.” Pa ipak, čak i dok pokušavamo “napustiti dom”, krećući sami kako bismo potvrdili svoju neovisnost, Bog ostaje uz nas.

Lekcija koju je Jacques Fesch naučio tijekom godina zatvora ista je kao ona koju je naučio mlađi sin u prispodobi. Ovaj dar samospoznaje je, iznad svega, lekcija o poniznosti – jednostavan i neometan pogled na sebe onakvima kakvi jesmo pred Bogom. Poniznost nas osnažuje da iza sebe ostavimo iluziju svoje samodostatnosti i ljubavi prema sebi kako bismo se mogli vratiti Ocu nakon što smo odlutali.

Kada ste vi “napustili dom” kao Izgubljeni sin? Što ili tko vam je pomogao ponovno otkriti radost Božje ljubavi i milosrđa? Kako priča o Jacquesu Feschu dovodi u pitanje vaše ideje o pravdi i milosrđu? Vjerujete li da postoje oni kojima Bog ne može oprostiti?