Jeste li upoznati s ikonopisom i ikonama općenito? O tim smo temama razgovarali s mladim ikonopiscem, Bornom Validžićem, profesorom u Katoličkoj osnovnoj i srednjoj školi Virovitica.
“Ikonopis je za mene prava umjetnost. Od malena volim umjetnost, a u ikonopisu sam uspio spojiti ljubav prema umjetnosti i Bogu”, objasnio je gdin. Validžić. Borna Validžić profesor je u Katoličkoj osnovnoj i srednjoj školi u Virovitici, a u slobodno vrijeme bavi se ikonopisom. “Osim toga što radim u školi, otac sam i suprug, a na to sam posebno ponosan. Ne mogu ne spomenuti svoju obitelj”, poručio je.
Povijesni pregled
Za one koji se ovdje prvi puta susreću s pojmom ikona ili ikonopisa, nadodajmo da one u Katoličkoj Crkvi nisu strane. Kako se Rim sve više odjeljivao od Carigrada, tako su i ikone postale sve više vlastitije pravoslavnim kršćanima. Pravoslavni vjernici ikonu smatraju svetom, ali ne po samoj sebi, već po ulozi koju ima. Radi se o slikama Krista, Bogorodice ili nekog sveca. Čak je i sv. Ivan Damaščanski isticao nemogućnost razdvajanja slike od riječi, te je na tom tragu govorio da kao što se Krist pojavio u tijelu, na čudesan način pojavljuje se i na ikoni.
Povijesno gledano, katolici i pravoslavni kršćani dijele 1053 godine zajedničke povijesti. Nekoliko stotina godina prije samog raskola, točnije – 787. godine održao se Drugi nicejski sabor na kojem je definirano da je slikovito prikazivanje Krista, Majke Božje, anđela i svetaca dopušteno. Ono potiče promatrača na razmišljanje i oponašanje prikazanih ideala, zaključak je Sabora.
Čak je i sv. Ivan Damaščanski isticao nemogućnost razdvajanja slike od riječi, te je na tom tragu govorio da kao što se Krist pojavio u tijelu, na čudesan način pojavljuje se i na ikoni.
Prvi susret s ikonama
Prisjećajući se prvog susreta s ikonama, sugovornik nam je objasnio nam da mu je o njima govorio otac. “Prijatelj mog oca jednom je prilikom hodočastio na goru Atos, nakon čega je otac imao još više toga za podijeliti sa mnom. Ipak, šetajući gradom jednog dana ugledao sam crkvu ne znajući da je to pravoslavni hram. Ušao sam tamo, ugledao mnoštvo ikona i oslikanih zidova, a ostalo je povijest.”
“Rekao bih da me ikonopis doveo do autentičnijeg odnosa s Bogom”, istaknuo je.
Foto: HKM/ Borna Validžić
Naglasio je kako se ikonopisom bavi 5 godina, te nam je objasnio i kako izgleda njegov klasičan dan u kojem se bavi ikonopisom. “U ikonopisu post odigrava ključnu ulogu”, poručio je. Na tom tragu, naš je sugovornik objasnio da je post osobito važan kada se radi na očima i licu. “Kroz lice ikona dobiva svoj duh”, istaknuo je te se nadovezao na poznatu misao “Oči su ogledalo duše”.
787. godine održao se Drugi nicejski sabor na kojem je definirano da je slikovito prikazivanje Krista, Majke Božje, anđela i svetaca dopušteno. Ono potiče promatrača na razmišljanje i oponašanje prikazanih ideala, zaključak je Sabora.
Post se kod našeg ikonopisca sastoji od cjelodnevnog konzumiranja isključivo kruha i vode. “U ikonopisu nema mjesta perfekcionizmu, jer to treba biti plod milosti Božje. Ikona je Božje djelo, ona ne smije biti plod isključivo mojih ruku i talenata”, naglasio je. U trenutku ikonopisa, Borna moli i posebne molitve na tu nakanu. Molitva prije početka pisanja ikone koju moli glasi ovako:
O Gospodaru svega što postoji, obasjao si apostola i evanđelistu Luku svojim Svetim Duhom, dajući mu da prikaže tvoju presvetu Majku, onu koja je tebe držala u naručju i govorila: Milost Onoga koji se od mene rodio širi se svijetom!
Prosvijetli i usmjeri moju dušu, moje srce i moj duh. Upravljaj rukama nedostojnog sluge Tvoga, da dostojno pišem ikonu Tvoju, Majke Tvoje i svih Svetih, na slavu, radost i ukras svete Crkve Tvoje.
Oprosti moje grijehe i grijehe onih koji će štovati ove ikone i koji, klečeći pobožno pred njima, odaju poštovanje onima koje predstavljaju.
Zaštiti ih od svakog zla i pouči ih dobrim savjetom. To te molim po zagovoru tvoje presvete, prečiste Majke, apostola Luke i svih svetih tvojih. Amen.
Izazovi u ikonopisu
Na postavljeno pitanje o izazovima koji se pojavljuju u procesu nastanka ikone, Borna je jednostavno poručio: “Najveći izazov sam ja sam sebi. Teško je ne dopustiti egu da vodi glavnu riječ.” U daljnjem razgovoru, zaključili smo da mnogi naši vjernici imaju predrasude prema ikonama i ikonopisu. “Većina misli da su vezane uz nacionalnost, a ne uz istočnu duhovnost. Ikone su prozori neba, one nemaju nikakav politički predznak!”, poručio je.
“Nastojim živjeti asketski. U suvremenom načinu života na neki način nastojim živjeti kao monah, koliko god to bilo teško i izazovno.”
Foto: HKM/ Borna Validžić
Njegov dan započinje ranim buđenjem i molitvom prije zore.
Ikone su prozori neba, one nemaju nikakav politički predznak.
“Moj rad temelji se na bizantskoj tradiciji. Radim po kanonima koji su doneseni na 7. ekumenskom saboru”. Pri izradi ikona, naš ikonopisac koristi se sa prirodnim materijalima – jajčanom temperom, mineralnim pigmentima zemne boje, daskom od lipovog drva te prirodnim gessom.
Foto: HKM/ Borna Validžić
U nastavku možete pogledati kako izgleda proces stvaranja jedne ikone.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.