Vukovarske jeseni su drugačije, posebnije. Kao da vesele boje jeseni poprimaju neki odsjaj tuge, boli, ali i ponosa. Promatrajući Vukovar, a posebno u studenom izgleda mi da neka tišina duboko prodire u dubine svake osobe koja korača ulicama grada. Izgleda mi da svaki kamenčić priča neku svoju priču, kao da svaki puteljak govori o teškim koracima, koracima straha, boli, koracima brige i neizvjesnosti.

Promatrajući Vukovar, a posebno u studenom izgleda mi da neka tišina duboko prodire u dubine svake osobe koja korača ulicama grada.

Dragi čitatelju, jesi li ikada razmišljao o toj sumornoj i teškoj vukovarskoj jeseni? Znaš li da nas je ta vukovarska jesen trajno zadužila da je se ponosno prisjećamo?

Prisjetimo se te jeseni kada je sve stalo, kada je svaki listić bio krvlju natopljen, kada je zadnji krov urušen, kada je i onaj posljednji maleni vrapčić odlučio poletjeti iz svojeg gnijezda i napustiti Vukovar. Te vukovarske jeseni je sve stalo.

Ta teška i sumorna vukovarska jesen zadužila nas je da ne zaboravimo krik majke kojoj iz naručja otimaju dijete, jecaj oca koji na pragu ostavlja obitelj, krik supruge koja ostaje čekati supruga kojemu se jučer zaklela na vjernost u dobru i zlu, da ne zaboravimo vapaj one starice koju krvnici ubijaju samo zato da bi se mogli iživljavati nad nekim. Ta vukovarska jesen zadužila nas je da ne zaboravimo uplašenu djecu koja pogledom traže svoje roditelje, da ne zaboravimo djecu koja su samo htjela vratiti svoje izgubljeno djetinjstvo.

Ta vukovarska jesen zadužila nas je da ne zaboravimo uplašenu djecu koja pogledom traže svoje roditelje, da ne zaboravimo djecu koja su samo htjela vratiti svoje izgubljeno djetinjstvo.

Dragi čitatelju, ta jesen nas je zadužila da ne zaboravimo one živote koji su ugašeni samo zato jer su voljeli Boga i Domovinu. Zadužila nas je da očuvamo spomen na one koji su živote dali da bismo ti i ja danas imali svoju Domovinu.

Vukovarska jesen zadužuje mene i tebe da pričamo istinu, da ju prenosimo mladim generacijama, da čuvamo spomen na one koji su stali na branik Domovine. Zapravo, te vukovarske jeseni neprijatelj je htio ušutkati, uništiti, izbrisati, ali nije uspio i neće, jer ako mi ne budemo pričali o teškoj vukovarskoj jeseni, progovorit će oni koji spavaju negdje snom mira, prekriveni zemljom krvlju natopljenom.

Vukovarska jesen zadužuje mene i tebe da pričamo istinu, da ju prenosimo mladim generacijama, da čuvamo spomen na one koji su stali na branik Domovine.

Nemoj reći prošle su godine, bilo je to davno i to je prošlo. Istina, prošlost je, ali prošlost koja je tebi i meni osigurala budućnost. Nemoj upasti u zamku zaborava nego gaji osjećaj zahvalnosti i ponosa. I zato zastani danas, reci im hvala, reci im da ima onih koji pamte, reci im da ima onih koji svaku vukovarsku jesen s osjećajem ponosa i ljubavi prate.