Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. (Mt 4, 20)

Liturgija dana (30. studenog):

Prvo čitanje:

Rim 10, 9-18

Braćo!
Ako ustima ispovijedaš
da je Isus Gospodin,
i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih,
bit ćeš spašen.
Doista, srcem vjerovati opravdava,
a ustima ispovijedati spasava.
Jer veli Pismo:
Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka
jer jedan je Gospodin sviju,
bogat prema svima koji ga prizivlju.
Jer: tko god prizove ime Gospodnje,
bit će spašen.
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše?
A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli?
Kako pak da čuju bez propovjednika?
A kako propovijedati bez poslanja?
Tako je pisano:
Kako li su ljupke noge
onih koji donose blagovijest dobra.
Ali nisu svi poslušati blagovijesti – evanđelja!
Zaista, Izaija veli:
Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače!
Po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Psalam:

19, 2-5

Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:

Mt 4, 18-22

U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral