Današnja liturgijska čitanja donose nam Isusovu prispodobu o gospodaru koji odlazi na put. Prije nego što je pošao na put, gospodar je svojim slugama povjerio talente: jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan. Talent je bila rimska novčanica izrazito velike vrijednosti. Bibličari navode kako je jedan talent imao vrijednost radničke plaće isplaćivane tijekom 20 godina! Taj gospodar iz prispodobe predstavlja samoga Isusa Krista, sluge su svi Isusovi učenici i kršćani svih vremena, a talenti su darovi koje im Bog povjerava. Bog, dakle, postupa prema nama poput ovoga gospodara iz prispodobe: ima povjerenja u svaku osobu i svakoj osobi daje određene darove, povjerava joj određeno blago te joj daje posebno životno poslanje i ulogu. No, ne samo da Bog ima povjerenja u svakoga od nas, nego nas i jako dobro poznaje. Primjećujemo u evanđeoskoj prispodobi da gospodar poznaje svoje sluge jer je talente podijelio po tome koliko je sposobnosti vidio u njima.

No, ne samo da Bog ima povjerenja u svakoga od nas, nego nas i jako dobro poznaje.

Za razliku od prvoga i drugoga sluge koji su stekli i druge talente, treći sluga nije oplodio svoje darove, nego ih je zakopao u zemlju. Zašto? U prispodobi on sâm jasno kaže: Gospodaru, pobojah se, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Prvi i drugi sluga imali su povjerenja u svoga gospodara, upravo onako kako je i sâm gospodar imao povjerenja u njih. Treći sluga nema povjerenja u svoga gospodara, boji ga se i to ga blokira. Papa Franjo rekao je jednom prilikom kako strah uvijek blokira te da se zbog njega često donose krive odluke. Strah zapravo obeshrabruje, potiče na pribjegavanje sigurnim i zajamčenim rješenjima, i tako se na kraju ne ostvari ništa dobroga.

Oni nisu sakrili primljene talente sa strahom i ljubomorom, već su ih umnožili dijeleći ih i dajući ih drugima. Bog nam je dao darove upravo zato da se potroše, ulože, dijele sa svima.

S druge strane, ova nam prispodoba još više naglašava one dobre plodove koje su donijeli prvi i drugi sluga. Oni nisu sakrili primljene talente sa strahom i ljubomorom, već su ih umnožili dijeleći ih i dajući ih drugima. Bog nam je dao darove upravo zato da se potroše, ulože, dijele sa svima. Istinski smisao i punina života ne otkriva se ako svojim životnim izazovima i svojim bližnjima pristupamo isključivo s pitanjem kakva je moja korist od toga, nego se istinska radost postiže dijeljenjem.

Važno je uočiti još jedan bitan detalj: o svojem povratku gospodar očekuje da mu sluge polože račun. Tako otkrivamo još jednu istinu naše kršćanske vjere: svaki od nas ima odgovornost za ono što mu je Bog povjerio! Odgovorni smo pred Bogom, ali i pred Crkvom i pred društvom za ono što nam je povjereno. Dobro je staviti na ispit savjesti svoje postupke i pitati se: Živim li doista tako da ono što mi je darovano stavljam na korist drugima, koristim li svoje talente i znanje za opće dobro moje okoline i društva, dijelim li radost darovane vjere s drugima ili sve ljubomorno čuvam samo za sebe?

Odgovorni smo pred Bogom, ali i pred Crkvom i pred društvom za ono što nam je povjereno.

Gospodar na kraju današnje prispodobe sasvim jasno osuđuje lijenost trećega sluge, štoviše, oslovljava ga: Slugo zli i lijeni! Bog, dakle, ne zataškava zlo: Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi. Možda nam mogu čudno zvučati te riječi kao i riječi današnjega psalma koje smo ponavljali: Blago svima koji se boje Gospodina… bit će blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina! Jer, rekli smo da je treći sluga iz današnje prispodobe imao strah od Boga. Upravo u tome i jest problem! Jer strah Božji nije strah od Boga, poput ljudskog straha od smrti, bolesti, neuspjeha i odbačenosti. Štoviše, strah Božji je dar Duha Svetoga koji nam pomaže da budemo puni strahopoštovanja prema Bogu, koji je beskrajno uzvišen i svet, dobar i milosrdan. Strah Božji nam pomaže da zauzmemo pravilan stav prema zlu i grijehu: osposobljava nas da se borimo protiv zla i grijeha i da se svim snagama zalažemo za stvaranje kraljevstva Božjeg na zemlji. Dok nas ljudski strahovi muče i zarobljavaju, strah Božji nam donosi slobodu od svega onoga što nas udaljuje od Boga i pomaže nam da živimo u ljubavi i miru.

Strah Božji nam pomaže da zauzmemo pravilan stav prema zlu i grijehu: osposobljava nas da se borimo protiv zla i grijeha i da se svim snagama zalažemo za stvaranje kraljevstva Božjeg na zemlji.

Pobrinimo se da i nama vjernicima na kraju ne bude oduzeto ono što nam je besplatno darovano. Krist nam je dao darove upravo zato da se potroše, ulože, dijele sa svima. Samo onaj koji ih bude dijelio i koristio za opće dobro svih može otkriti ljepotu i radost života.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Brune Diklića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.