U povodu Svjetskog dana misija koji se slavi 22. listopada misionari diljem svijeta pripremaju razmatranja za svaki dan. Tako je za srijedu, 18. listopada, promišljanje pripremio don Jakoslav Banić, misionar u Ugandi.
Prema definiciji, prijateljstvo je potpuno povjerenje, pozitivan odnos između dviju ili više osoba. Ono se gradi na zajednički proživljenim životnim stvarnostima. Karakteristike su prijateljstva slobodan izbor, zajednička aktivnost, iskrenost, raspoloživost u potrebi. Prijatelj je lojalan, razumije u svakom trenutku, suosjeća u patnji te hrabri u ključnim trenutcima; prijatelj oprašta.
Sve navedeno samo su neka od obilježja Kristova prijateljskog odnosa s njegovim učenicima. Prijateljstvo koje je Krist gradio s učenicima više se temeljilo na njegovu odnosu prema njima nego na njihovu odnosu prema njemu. Bio je to učiteljski odnos, u kojem Krist želi razotkriti u potpunosti sebe i svoje božansko poslanje. Na samom će kraju Isus biti jasan prema učenicima, kad im kaže: „Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam… Vas sam nazvao prijateljima jer sam vam rekao sve što sam čuo od svojeg Oca.“ (Usp. Iv 15, 15 – 17.)
Prvo čitanje svjedoči o Pavlovu iskustvu razočarenja u svoje „prijatelje“: „Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše.“ Pavao želi naglasiti da nas istinski prijatelj ne će nikada napustiti, da će uvijek biti uz nas, te nastavlja: „Gospodin je stajao uza me, on me krijepio.“ Gospodin je istinski prijatelj, koji nas ne napušta, uvijek je uz nas, kada to i ne zaslužujemo. On je pravedan i svet u svim svojim djelima; on ne može protiv sebe te tako ostaje uvijek uz nas.
Sv. Luka, kojega danas slavimo u misijskom mjesecu listopadu, želi poslati jasnu poruku svima nama koji se zovemo Isusovim prijateljima: „Žetva je velika, ali radnika malo.“ Isus – prijatelj poziva u žetvu svoje prijatelje – nas koji vjerujemo u njega. Poziva nas da molimo njegova Oca, gospodara žetve, da pošalje radnike u žetvu svoju. Krist, koji je svoj prijateljski odnos s nama potvrdio umrijevši na križu za nas, poziva nas da to isto i mi učinimo za druge, slijedeći primjer koji nam je ostavio. Unatoč svim patnjama i mukama koje ćemo morati proći, žrtva na koju nas Isus poziva – ići po svem svijetu i propovijedati evanđelje – nije razočarenje, već radost spasenja tolikih koji još uvijek žive u tami i zarobljenosti svijeta.
Da bismo uspjeli u tom poslanju, važno je ostvariti prijateljstvo s Isusom Kristom, istinskim prijateljem, dopustiti mu da nas pouči i izgradi u tom odnosu poput apostola. Stoga je na nama da izgrađujemo prijateljstva, a na poseban način prijateljstvo s Bogom. „Naše prijateljstvo s Bogom najvažniji je i najiskreniji odnos u našem životu, ali duhovna važnost prijateljstva širi se i izvan našeg odnosa s Bogom.“
Poziv je današnje Božje riječi vrlo jasan, a upućen je svim njegovim prijateljima – nama: objaviti slavu njegova kraljevstva svim narodima, živjeti onu ljepotu koju smo kao prijatelji i sami osjetili, svjedočeći ju i šireći do kraja svijeta.